U Narodnoj biblioteci “Filip Višnjić” večeras je predstavljen novi roman Brane Neškovića, Semberca koji trenutno s porodicom živi u Teksasu, SAD.

Branko Stanković, doktor stomatologije po profesiji, književnik po opredjeljenju, govoreći o Neškovićevom romanu, istakao je da je roman “Marija Višnja” jedinstven po mnogo čemu.

“To je roman koji opisuje život majke Filipa Višnjića, jedna pitka i veoma neobična priča, sa sjajnim opisima vremena u kojem je živjela majka velikog srpskog guslara, srpskog Homera. To je period pred organizovanje Prvog srpskog ustanka, kada i započinje taj pjesnički, stvaralački period života Filipa Višnjića. Roman obiluje s puno opisa, s puno turcizama koje su i stanovnici ovog podneblja odavno zaboravili”, naglasio je Stanković.

U svijet književnosti ušao slučajno

Brano Nešković, autor romana “Marija Višnja”, kaže da je u svijet književnosti ušao sasvim slučajno, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, dok je s porodicom živio u Njemačkoj.

“Dok sam išao u osnovnu i srednju školu u Bijeljini, o Filipu Višnjiću smo učili veoma malo i oskudno. Uglavnom smo znali nešto o njegovom guslarskom stvaralaštvu, dok o njegovom životu nismo znali skoro ništa. Nijedna škola nije nas u to vrijeme vodila na Vilića guvno, niti u manastir Tavnu. To me potaklo da pišem o Filipu. Bilo mi je čudno da ni Jovan Dučić nije pisao o Filipu Višnjiću, iako je Filip, na neki način, zaštitni znak srpske duše. Filip zaslužuje puno više. Posjedujem knjigu koja je štampana u Londonu 1830. godine, na engleskomm jeziku, i u njoj se nalaze pjesme Filipa Višnjića, štampane prije nego što su odštampane u Srbiji. Višnjićeve pjesme su prije toga štampane i u Beču. 

Pisanje je za mene strast koja oplemenjuje dušu

“Razgovarao sam sa ljudima koji su doktorirali na pjesmama i djelu Filipa Višnjića. Tražio sam od njih da mi dokažu da je Filip bio slijep. Konsultovao sam i doktore, te sam došao do ubjeđenja da je bio slabovid, jer je sam stizao do Skadra, putovao po Bosanskom vilajetu, uvijek sam i uz konjsku zapregu. Smatrao sam da je nemoguće napisati knjigu o slijepom čovjeku, te sam u prvi plan stavio Filipovu majku, Mariju Višnju. Koristio sam u knjizi arhaizme, da bih približio to vrijeme.

Knjiga je pisana od 1989. do 1992. godine, tekst se zagubio među mojim rukopisima, te sam ga slučajno pronašao i knjigu štampao 2019. godine. Stigla je pandemija korone, tako da nisam bio u prilici da organizujem prvu promociju. Ipak, prvu promociju sam organizovao preko skajpa sa jednim kulturno – umjetničkim društvom u Pertu”, rekao je Brano Nešković, naglašavajući da je za njega prikupljanje građe o Filipu Višnjiću predstavljalo uistinu Sizifov posao. Prije ovog romana Nešković je napisao i romane “Indijanci nebom lete” i “Slavski venac”.

Bijeljina.com