U Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić“ večeras je organizovana promocija romana „Karota“, autora Darka Tuševljakovića, dobitnika prestižne NIN-ove nagrade.

Tuševljaković kaže da je jedna od dobrih stvari koje nagrade nose sa sobom, upravo to što nagrada istakne knjigu i tako knjiga dođe do većeg broja čitalaca, nego što bi, inače, došla.

 „Na ovakav način srećemo se sa više publike i sa više utisaka ljudi. Utisci se prikupljaju na književnim večerima ili posredstvom društvenih mreža. Potpuno nepoznati ljudi javljaju vam se sa raznim utiscima i to je, zapravo, dragocjena stvar. Na ovakav način više glasova čitalaca će doći do mene, ne zato što će mi pomoći kod pisanja neke nove knjige koju ću pisati, već zbog toga što ova knjiga život dobija tek na taj način“.

Pisac vremenom stilski napreduje ili se trudi da napreduje

Tuševljaković, autor osam objavljenih knjiga, dobitnik je Evropske nagrade za književnost, Andrićeve nagrade, Plavog kruga Matice Srpske i drugih nagrada. Sumirajući svoj dosadašnji rad, on kaže da, sigurno, nije danas onaj pisac od prije deset ili dvadeset godina.

„Prije deset godina objavio sam roman „Jaz“. Prije toga bilo je nekih romana i zbirki priča. U nekom smislu i roman „Jaz“ može se posmatrati kao roman „Karota“, jer su oba romana pisana u nekom realističkom registru, što nije nužno slučaj sa nekim drugim mojim djelima. Mogu ih upoređivati, ali, ipak, to su dvije potpuno različite priče. Teško mi je praviti neku direktnu paralelu između ova dva romana. Čovjek uvijek stilski napreduje ili se trudi da napreduje. Iščitavajući sada roman „Jaz“, nadam se da sam zanatski doteraniji nego što sam bio tada. U romanu „Karota“ primijenio sam igru biografije i nebiografije od materijala koji je već nastao za roman i materijala koji je postojao u meni. Vjerovatno je način da se pozabavim nekom ličnom tematikom bilo to da se odvojim malo od toga i da to ne bude ispovjedna proza. Mora postojati neka određena distanca između mene i te moje biografije da bih bio zadovoljan ispričanom pričom.

Roman „Karota“ je mješavina realnog i imaginativnog

Roman „Karota“ je mješavina faktografije i nekih iskustava kojih se sjećam iz tog vremena i iz tog grada, Zadra. Priča koja je oko toga osmišljena daje jedan okvir koji je suštinski izmaštan. Tako nekako i vidim prozu. Što se tiče Zadra, grada moga djetinjstva, vrijeme otupljuje neke loše uspomene, ali ih ne briše. Grad u koji se sada vraćamo nikako ne može biti onaj grad koga se sjećamo iz djetinjstva, do trenutka kada je djetinjstvo narušeno. On je sada kombinacija zlatnog doba, dok je sve bilo u redu, i svih onih iskustava koja su došla nakon toga. Ti nivoi se preklapaju i moj povratak u taj grad, prije nekoliko godina, kada sam nakon više decenija želio da obiđem svoja stara mjesta, što sam utkao i u roman, bilo je dirljivo iskustvo na više nivoa, zato što se sjećam svega.

Sjećanje je varljivo

Sjećanje je varljivo, ali, vi se sjećate i tih dobrih aspekata i lijepih uspomena, ali, sjećate se i tih crnih oblaka koji su se nadvijali posljednjih mjeseci, prije odlaska, na taj grad i cijelu zemlju. Baveći se tom pričom, čak i naknadno sam dolazio do nekih podataka koji su utkani u roman i koji nisu neka moja lična iskustva, već je riječ o nekoj faktografskoj materiji kojom baratate kada govorite o nekim realnim događajima od prije trideset i više godina. Ne mogu da kažem da je sve iz ličnog iskustva, već je nešto i stvar istraživanja. Trenutno su osjećanja pomiješana, ali, ono što sigurno znam, nekada ću ponovo poželjeti da odem u taj grad“, kaže Darko Tuševljaković, dobitnik NIN-ove nagrade za roman „Karota“.

Bijeljina.com