Predan rad Gradskog pozorište Semberija, koje postoji manje od pet godina a već je poznato u kompletnom regionu, nagrađen je ove jeseni i gradskim priznanjem, Zlatnom medaljom Filip Višnjić.  

„Ova nagrada predstavlja podstrek za naš dalji rad. Iza nas su četiri i po godine postojanja i rada. Godine prepune entuzijazma. Vrijeme je da zakoračimo u neku novu, još snažniju fazu našeg razvoja“, rekao nam je Ivan Petrović, direktor.

 Koji nas novi projekti očekuju na početku nove sezone, pitali smo Dušana Tuzlančića, predsjednika Programskog savjeta Gradskog pozorišta.

„Znate kako se kaže. I niste neko pozorište, dok ne odigrate Šekspira“, izjavio nam je on uz osmjeh i dodao: „ Posle dugih i opsežnih priprema, počeo je rad na Šekspirovoj komediji „Vesele žene Vindzorske“. Riječ je o koprodukciji, sa Pozorištem Kruševac. U pitanju je velika predstava, sa 15-ak glumaca, velikim i dobrim autorskim timom i očekivanja su nam baš velika. Kompletan proces priprema odvijaće se u Kruševcu, oni su nosioci koprodukcije jer, glupo je reći imaju bolje uslove od nas. Mi gotovo da ih i nemamo, ako se uzmeu obzir zauzetost dvorane koju koristimo zajedno sa još mnogo korisnika, nedostatak tehničkog kadra,itd. 

Kruševac je naš grad pobratim, i to je samo bila inicijalna kapisla za saradnju.To je grad koji je, podsjetiću vas, dao jednu Ljubinku Bobić, Čkalju, Đuzu Stojiljkovića, Radmilu Svićević, Milana Puzića, Taška Načića, Batu Paskaljevića i da ne nabrajam dalje. Njihov ansambl i danas je veliki i sjajan, i oni su u ovom trenutku željeli jednu veliku predstavu, i mi , te smo zajednički odabrali Šekspira za ovu koprodukciju. 

Autorski tim nam je dobro poznat i očekujemo puno od njih. 

  Rediteljka predstave „Vesele žene Vindzorske“ je Sonja Petrović, poznata našoj publici po uspješnoj režiji predstave „Pevanja i ćutanja Sofke Nikolić“ , Aleksandra Jovanović radi adaptaciju i dramaturgiju, scenograf je Bojan Jovanović, za kostim i masku je zadužena Irina Somborac, za scenski pokret i koreografije Jovana Rakić a kompozitor muzike je Nenad Kojić.Mnoga od tih imena predstavljaju budućnost srpskog pozorišta, i siguran sam da će ovo biti jedna, prije svega, vesela i savremeno snažna verzija Šekspira.     

U ovoj predstavi od naših glumaca, igraće Mihailo Maksimović i to kao glavni lik, što nam je posebna čast, Nenad Blagojević, Dušan Ranković i Ivan Petrović. 

 Paralelno sa tom koprodukcijom, počećemo u Bijeljini i rad na poetskom teatru, na temu tumačenja položaja i stava žene kroz našu poetsku istoriju. Biće to sigurno jedna snažna poetska priča o tome kakvu ulogu i viđenje sebe i svijeta oko sebe imaju žene u našoj poeziji. U pitanju je autorski projekat prof. Valentine Vidaković koja se u našoj kući već potvrdila kao autor uspješnih poetskih teatara. Igraće Mirna Jovanović, Vanja Krtolina i Dragana Arsenić.

Obje premijere očekuju se u drugoj polovini decembra“, rekao nam je Dušan Tuzlančić, predsjednik Programskog savjeta i dodao:

„Pozorište sebi mora da postavlja velike ciljeve. Nema napretka bez toga. Mi stajati ne smijemo, ni živjeti na lovorikama uspjeha nekih naših prošlih predstava.Inače, palanačka prašina proguta sve za sekund. Za sekund od pozorišta sa velikim P, postanete ikebana po nekim provincijskim manifestacijama, doživite da vas pozove neki referent i kaže: ej, dajder jedno dva glumca da nam malo recituju, i nek se obuku kao Andrić i Crnjanski, i dodaj još jednog sa nečim smiješnim… A ti onda staneš. Pa se pitaš: šta se ovo dešava? Zovu li ovi ovako i doktore da im kažu kako i šta da operišu, bave li se ovako i sudom?  I đavo ti bude kriv, što i ljudi i vlast poštuju sudije i ljekare bespogovorno, a pozorišni uposlenici ispadnucirkuskiklovnovi koji su na državnoj plati.Moramo čuvati dostojanstvo ove profesije i ove institucije,a to se može samo kad vrhunski radite svoj posao. Istinsko pozorište, sa velikim P,ne može i ne treba nikog da slijedi, ono mora da bude putokaz. I estetički i etički.“

Bijeljina.com