Radovan Radić iz Bijeljine, student treće godine informatike u Mariboru, đak bijeljinske Gimnazije “Filip Višnjić”, svojevremeno je namjeravao da upiše glumu, ali ga je jedan slučajno otkriven oglas o upisu studenata glume u Ljubljani odveo u Sloveniju.

 

 

“Agencija koja je raspisala oglas za upis studenata na slovenačke fakultete, navela je i mogućnost studiranja glume u Ljubljani. U Gimnaziji sam pohađao računarski smjer, te sam imao i alternativno rješenje. Prezentovani su nam dobri uslovi za studiranje u Sloveniji, od besplatnog školovanja, od mogućnosti da koristimo studentske bonove u restoranima, odnosno da radimo dok studiramo. Za glumu je bilo neophodno znanje slovenačkog jezika – B2, što nisam mogao savladati za kratko vrijeme. Odustao sam od glume, te sam upisao informatiku u Mariboru. Imao sam i poznanicu, koja je već bila na prvoj godini studija u Mariboru, i ona mi je pomogla nizom korisnih savjeta i informacija. Što se tiče školarine, ona je besplatna. Jedino godišnje plaćamo tridesetak eura prilikom upisa, što nam omogućava da koristimo univerzitetsku i fakultetsku biblioteku, te neku osnovnu literaturu”, kaže Radovan Radić, ističući da je u prvoj godini studiranja u Mariboru najviše problema imao zbog nepoznavanja slovenačkog jezika.

 

Već dobio posao u struci

“Predavanja su na slovenačkom, a možemo komunicirati s profesorima na engleskom. To je njihova obaveza zbog stranih studenata. Neki od njih, koji poznaju srpski jezik, malo nam olakšavaju situaciju u tim prvim mjesecima. U međuvremenu sam dobio i posao u struci, tako da sam se lakše adaptirao i na fakultetu. Fakultet informatike je puno zahtjevan, traži vrijeme i učenje. Studentski domovi u Sloveniji su malo drugačijeorganizovani nego kod nas. Stanujem u privatnom studentskom domu i plaćam 125 eura mjesečno u dvokrevetnoj sobi, s cimerom. U državnim domovima cijena smještaja iznosi od 80 do 180 eura mjesečno, zavisno od kvaliteta smještaja. Ishrana je odvojena. Koristimo aplikaciju na mobilnom telefonu koju dobijemo u Studentskom servisu, nakon registrovanja. Imamo mjesečnu subvenciju za ishranu, koju koristimo dva puta dnevno. Obrok u nekom restoranu, koji košta sedam eura, mi plaćamo 3,5 eura”.

 

Opet bih izabrao isti put

Radovan kaže da u Mariboru ima jednog drugara iz srednje škole, na trećoj godini elektrotehnike.

 

“U Maribor je te godine, kada sam upisao fakultet, došlo naš sedmoro studenata. Ostalo je nas četvoro, jer su tri studenta odustala od studiranja u Sloveniji. U Sloveniji najviše studenata ima iz Sjeverne Makedonije. Imamo mogućnost rada uz studij. Ograničenja u tom pogledu nema, jedino se odbija malo više poreza, negdje oko petnaest odsto, koliko se uplaćuje za penziono i zdravstveno osiguranje. Mi dobijamo 85 odsto zarađenog iznosa. Što se tiče mojih planova, kao stipendista firme u kojoj trenutno radim, dužan sam da odradim godinu dana nakon studija. Razmišljao sam da upišem i master. Planirao sam da se kasnije prebacim u Ljubljanu, ali su ovdje puno povoljniji uslovi smještaja i načina života. U krajnjem slučaju, nadam se da ću se vratiti u Bijeljinu, odnosno u Novi Sad ili Beograd”.

 

 

Radovan kaže da se nakon tri godine puno lakše sporazumijeva i sa slovenačkim kolegama,iako se više druži sa studentima iz Novog Grada, Banjaluke i Prijedora, koji studiraju u Mariboru.

 

 

“U Mariboru ima puno radnika s naših prostora, kao i u Celju. Tu pogodnost koristim prilikom dolazaka u Bijeljinu, da se ne bihmaltretirao dužom autobuskom vožnjom. Sve u svemu, za mene su sve ovo pozitivna iskustva i ponovo bih, kada bih se vratio unazad, odabrao Sloveniju za studiranje. Puno je benefita, iako bih, na primjer, u Novom Sadu imao više prijatelja i poznanika iz Bijeljine”, kaže na kraju razgovora Radovan Radić.

 

 

Bijeljina.com