Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine, monolozima na društvenim mrežama ili obraćajući se samo jednom mediju, prikriva svoj ozbiljan nedostatak znanja, u najkraćem bi glasila poruka bijeljinskih novinara, upućenih prvom čovjeku našeg grada.
Petrović je medijskoj zajednici u Semberiji, ali i šire, poznat po tome što konferencije za novinare gotovo nikad ne organizuje, što znači da nemate priliku da mu postavite pitanje.
Jednako je “transparentan” i njegov tim za odnose s javnošću. Ali, Petrović zato voli da drži govore tamo gdje nema pitanja – ili na Facebooku, ili u skupštinskim klupama.
Jedan takav održao je prije nekoliko dana, pozivajući medije da nastave da prave negativne reklame (?!) Bijeljini.
Do sada smo u tabloidima mogli pročitati izjave folk-pjevačica, koje bi, željne publiciteta, izjavile da je i negativna reklama – reklama, a sada smo to mogli čuti i od doktora Petrovića.
“Jedna isto tako poruka sa ovog mjesta za sredstva javnog informisanja. Svi oni fabrikovani naslovi. Ja želim i sredstvima javnog informisanja da kažem – molim vas, samo pravite što veći broj neistinitih naslova, jer time pravite negativnu reklamu za ovaj grad, a negativna reklama je ipak reklama. Tako da vas pozivam da idete još žešće sa tekstovima i neistinama koje se nalaze u njima”, rekao je Petrović na 4. redovnoj sjednici Skupštine grada.
Novinari su mu poručili – bolje bi mu bilo da je transperentniji, a jasno je i zašto nije.
Mladen Stojanović, novinar i vlasnik portala BijeljinaLive, ističe da je Ljubiša Petrović paradigma aktuelnog društvenog trenutka u kompletnoj BiH.
“Njegova sveukupna djelatnost se temelji na minimalnim znanjima i mnogo populizma. Nakon skoro pet godina vladavine Bijeljinom bez trunke pretjerivanja možemo zaključiti da odsustvo javnih nastupa, izjava i pres konferencija više nije izuzetak nego je postao obrazac ponašanja”, kaže Stojanović za InfoBijeljinu.
Međutim, dodaje Stojanović, treba biti iskren i dodati da se Petrović ne razlikuje mnogo od drugih lokalnih funkcionera. Sistem po kojem funkcionišu je, ocjenjuje, vrlo jednostavan.
“Pojavljivanje u medijskom prostoru je poželjno isključivo kada postoji mogućnost da se saopšti nešto što će doprinjeti njihovoj popularnosti. Nažalost, u slučaju Petrovića očigledno postoji još jedan problem, koga više ne uspjeva sakriti. Verbalna i neverbalna komunikacija ne samo sa novinarima, nego generalno u javnom diskursu je vrlo skromna. Svjestan ličnih manjkavosti, izbjegava javne nastupe, dovodeći prosječnog slušaoca do mišljenja da ga odredi kao skromnog i nenametljivog gradonačelnika”, kaže Stojanović.
Suština je, dodaje, zapravo u činjenici da je medijalni koeficijent inteligencije konzumenata informacija, takođe vrlo skroman, pa ovakav narativ gradonačelnika umjesto kritike poprima simpatije.
“U stvari potpuno je jasno da je Petrović komunikativno nesiguran, sa deficitom verbalnih analogija, pati od ozbiljnog nedostatka znanja i straha od greške. Kada neko izbjegava dijalog, to obično znači da nema odgovore ili nema hrabrosti da ih izgovori. Zato je bolje obezbijediti sebi mogućnost da nema pitanja. U tom slučaju nema ni odgovora ni odgovornosti. U principu, sve se na kraju svede na: ne talasaj, ćuti i gledaj da preživiš mandat”, kaže Stojanović za InfoBijeljinu.
Darko Milošević, novinar i vlasnik NTV Arena, ističe da je, pored višegodišnjeg nipodaštavanja, a često i ponižavanja medija od strane gradonačelnika Petrovića, on sada otišao i korak dalje, okomivši se i na sadržaj izvještavanja, odnosno, kako on kaže „negativne naslove“, cinično konstatujući da je i to za njega reklama, makar bila i negativna.
“Njemu je, dakle, najvažnija reklama kojom se hrani njegov nezajažljivi egoizam, pri tome prenebregavajući suštinu, odnosno odgovore na jednostavna i konkretna pitanja: da li ti naslovi odgovaraju plasiranom sadržaju, da li je taj sadržaj baziran na istinitim, provjerenim i tačnim činjenicama i napokon: da li su baš sve vijesti, koje su odraz stvarnosti dobre i pozitivne, ili, ako to već jesu da li postoje i ove loše, ili kako ih je nazvao Petrović „negativne“. Bitno je da li su, a nisu: netačne, tendenciozne i zlonamjerne”, navodi Milošević u izjavi za InfoBijeljinu.
Prema Miloševićevim riječima, jedna od statutarnih obaveza gradonačelnika je i razvoj transparentnosti i unapređenje odnosa sa javnošću.
“O kakvoj transparentnosti svi govorimo kada gradonačelnik jedino opštenje ostvaruje preko Facebooka i to koristeći se uglavnom netačnim podacima i floskulama, a sve to potkrepljeno navodnim glasom ‘poštenog naroda’, a u stvari naručenim, papagajskim komentarima necjenjenih, ali prilično agilnih botova”, kaže Milošević.
Još je teže, dodaje Milošević, “govoriti o obavezi unapređenja odnosa sa javnošću u okolnostima kad gradonačelnik Petrović sarađuje samo sa jednim medijem i to kroz formu naručenih, isključivo afirmativnih priloga, ili kroz gostovanje, sa unaprijed dogovorenim pitanjima i usaglašenim odgovorima, pa onda sve to reciklirano i u raznim formama i formatima reprizirano, rukovodeći se poznatom, da ne govorimo čijom, krilaticom da ‘100 puta ponovljena laž postaje istina'”.
“Petrović, ne učestvuje na konferencijama za medije, gdje ima više od jedne kamere ili mikrofona, ili ako se to slučajno desi – nema vremena za evenutualna pitanja, te se sve završava na njegovom naučenom i naručenom monologu”, kaže Milošević.
Milošević dalje pita – da li je Petrović ikada učestvovao na nekoj otvorenoj tribini ili studijskoj debati, gdje bi neko od učesnika bio i neko ko ima neko drugačije mišljenje od njegovog?
“Naravno da, nije, jer bi se tada mogla čuti i neka ‘druga strana’ ili neko pitanje na koje nema odgovor. Nema drugačijeg mišljenja… samo jedno, jedino… njegovo. Zato mu i smeta svaka informacija koja mu ne ide u prilog, makar ona bila tačna i provjerena… ili bar na tragu istine, bar dok se ne provjeri njen izvor i vjerodostojnost”, poručuje Milošević.
Prema njegovim riječima, o odnosu prema informisanju građana, odnosno prema medijima koji su “glas te javnosti” govori i činjenica da ja Bijeljina vjerovatno jedini grad odnosno opština u BiH, koji za medije već godinu ne izdvaja ni jednu jedinu marku.
“Ali, o tome drugi put, jer postoji opravdana sumnja da u praksi i nije baš tako… da izgleda postoje i neki ‘medijski miljenici’ koji su ‘pošteđeni’ od ove sulude i okrutne odluke. Ovom prilikom, neka ostane samo na nekim pojašnjenjima i odgovorima na otvorena pitanja koja nismo uspjeli, a evo sada pokušavamo da uputimo ‘neprikosnovenom autoritetu medija’ i ‘vrhovnom arbitru istine'…, od koje je toliko daleko… i sve dalje”, kategoričan je Milošević.
Ljubo Ljubojević, dugogodišnji novinar, smatra da bi se svakodnevna dostupnost gradonačelnika trebala podrazumijevati.
“U demokratskim društvima, kakvom i mi težimo, normalno bi bilo da gradonačelnik bar jednom mjesečno organizuje konferenciju za štampu na kojoj bi novinari mogli postavljati pitanja o svemu onome što interesuje ovdašnju javnost. Takva praksa je ranije postojala, ali se nije dugo održala. Svakodnevna dostupnost prvog čovjeka grada za izjave i odgovore na postavljena novinarska pitanja trebala bi da se podrazumijeva, jer u Bijeljini živi oko 110.000 stanovnika i ovaj grad živi jedan dinamičan život”, kaže za Ljubojević za InfoBijeljinu.
Kako dodaje, u slučaju spriječenosti, gradonačelnik bi mogao ovlastiti svog savjetnika, načelnika nadležnog resora ili odjeljenja, odnosno portparola, da novinarima pripremi odgovore na postavljena pitanja.
“Novinari su, ipak, tu samo da rade svoj posao, da pitaju i da objektivno prenesu različite stavove predstavnika vlasti i opozicije, naravno i mišljenja običnih građana. Odstupanje od ovakve prakse znači da postoji veliki problem i raskorak u razumijevanju funkcionisanja vlasti i ukupnog života u našoj lokalnoj zajednici”, ističe Ljubojević.