Životi radnika u šumarstvu i građevinarstvu u Srpskoj svakodnevno su na kocki, jer osim što su te djelatnosti same od sebe teške i rizične, prema tvrdnjama sindikalaca premalo značaja pridaje se preventivi i mjerama zaštite, a nerijetko se zapošljava i neobučen kadar koji ne zna rukovati zahtjevnim mašinama.

Nakon što je u Hemijskoj industriji “Destilacija” u Tesliću u srijedu stradao dvadesetrogodišnji radnik na kojeg se obrušila veća količina drva ponovo se potegnulo pitanje zaštite na radu.

Predsjednik Sindikata šumarstva, prerade drveta i papira RS Vlado Pavlović kaže da je ova branša najrizičnija kada su u pitanju fizičke povrede te da je zdravlje radnika često ugroženo jer im brojne opasnosti svakodnevno stoje za vratom.

– Na poslovima u šumi često rade nestručni radnici, bez dana obuke, a rušiti stablo nije isto kao uzeti kašiku u ruku. Da bi bile spriječene nesreće neophodna je bolja obuka, ali i oprema, odnosno da svi posjeduju HTZ opremu. Nažalost, angažuju se ljudi koji nemaju potrebnu psihofizičku sposobnost za obavljanje tako teških poslova. Dodatni problem je što te poslove mahom obavljaju privatna preduzeća, koja ne dozvoljavaju formiranje sindikata – kazuje Pavlović za “Glas Srpske”.

U strahu od gubitka posla radnici često, prema riječima Pavlovića, postaju saučesnici poslodavaca koji ne poštuju mjere zaštite na radu.

– Bilo je slučajeva da radnici prilikom kontrola samovoljno napuste posao, iskoče iz traktora i pobjegnu kako inspektori ne bi vidjeli uslove u kojima rade. Sami sprečavaju da budu zaštićeni i da se pred lice pravde dovedu oni koji im ugrožavaju živote – navodi Pavlović.

Predsjednica Sindikata radnika građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS Dragana Vrabičić kaže da su zakonska rješenja kojima se reguliše oblast zaštite na radu dobra, ali da je problem primjena.

– Poslodavci moraju biti natjerani da zakon primjenjuju striktno. Tamo gdje postoje formirane sindikalne organizacije situacija je bolja, međutim u preduzećima gdje nema sindikata uslovi rada su loši, radnici nemaju opremu, rade prekovremeno, izmoreni su i kada se to sve zbroji, nije ni čudno što se nesreće dešavaju – rekla je Vrabičićeva za “Glas”.

Ona je dodala da dio odgovornosti snose i sami radnici, jer ima i onih koji izbjegavaju da nose zaštitu opremu iako je posjeduju.

– Kazne su preblage i za radnike i poslodavce, a šteta do koje može doći je ogromna. I jedan izgubljen život je previše – istakla je ona.

Da su poslovi u građevinarstvu i šumarstvu najrizičniji svjedoče i podaci Inspektorata RS prema kojima je za prvih devet mjeseci ove godine život izgubilo sedam radnika i to četiri u šumarstvu i drvnoj industriji te po jedan u građevinarstvu, elektroprivredi i ostalim djelatnostima. Tokom 2021. godine život je izgubilo 15 radnika, a godinu ranije sedam.

Kada je riječ o težim povredama na radu, u Inspektoratu navode da je za devet mjeseci ove godine zabilježeno njih 58, a najveći broj desio se u građevinarstvu, odnosno 20. Dodali su da se najčešće nepravilnosti koje su inspektori utvrdili na terenu odnose na organizovanje poslova zaštite na radu, vršenje periodičnih pregleda sredstava rada i opreme, obezbjeđenje upotrebnih dozvola za sredstva rada i opremu te osposobljavanje radnika za bezbjedan i zdrav rad.

Kazne

U Inspektoratu kažu da se kazne za prekršaje kreću od 100 do 15.000 KM.

– U zavisnosti od vrste počinjenog prekršaja Zakon o zaštiti na radu propisuje kazne od 1.000 KM do 15.000 KM za pravno lice, a za odgovorno lice u pravnom od 100 KM do 1.500 KM – naveli su u Inspektoratu.

 

izvor:Glas SrpskeFOTO:Glas Srpske