Zanatska metalostrugarska radnja “Božić” pune dvadeset i dvije godine uspješno radi u Bijeljini. Uža specijalnost ove radnje je ozubljenje zupčanika, izrada i popravka  drugih dijelova mašina. Uz Žarka i njegove sinove, u ovoj porodičnoj firmi rade još trojica radnika.

Žarko kaže da su i radnici, na neki način, članovi porodice, jer se on, kao poslodavac, tako prema njima i ophodi. Naime, svake godine za Božić, još od 2006. godine, Žarko svoje radnike nagrađuje malim dukatom, dok za deset godina rada i vjernosti firmi, slijedi veliki dukat. Od prošle godine, otkako su Božići kupili apartman na Zlatiboru, za radnike je obezbjeđen i sedmodnevni odmor na planini.

 Naradio sam se puno u životu, za dva radna vijeka

 “Stariji sin Savo je magistrirao mašinstvo, mlađi sin Bojan je, takođe, mašinac. Iskreno vam kažem, da djeca nisu prihvatila da rade ovaj posao, ne bih ni ja više radio. Napatio sam se kroz život, od svoje trinaeste godine otišao sam od kuće. Imaću austrijsku penziju, supruga će imati svoju penziju, u tom slučaju radije bih ovaj pogon izdao pod zakup. Naradio sam se u životu, za dva radna vijeka. Uspješno sam priveo svoj radni vijek, sada je na sinovima da oni rade i da planiraju kako će dalje u životu”.

Žarku kažemo da smo ga, ipak, zatekli za mašinom. On bez posla, jednostavno, ne može.

“Tačno je to. Pokušavam da pomognem radnicima svojim znanjem i iskustvom. Često kažem i ovo: “Možeš imati deset fakulteta, ali, ukoliko nemaš godine iskustva i pređenog života, ništa ti to ne vrijedi. Tako će i moji sinovi da prenose znanje svojoj djeci, mojim unucima. Imam dvojicu unuka. Biće ih još, akobogda. Imam tihu želju i nadu da će i moji unuci nastaviti ovaj posao. Srećan sam što će i njima imati ko pokazati kako da rade i kako da se ponašaju u životu. Uvijek sam djeci govorio da treba da uče i da svoja znanja prenose na mlađe. To je najveći kapital u ovoj firmi. Sve drugo je prolazno, može biti i ovako i onako. Imamo poslovne partnere u cijeloj BiH, u Republici Srpskoj, u Hrvatskoj. Poštujemo rokove i kvalitet. To je naša glavna reklama. Riječ domaćin kod mene ima posebno značenje. Na jednu stranu stavljam znanje i diplome, na drugu tu narodnu riječ. To čovjek nosi u sebi, osjećanje odgovornosti prema roditeljima, djeci i svojim radnicima”.

Majčine riječ usađene u dušu

A, što se dukata tiče, Žarko kaže da su se on i njegova supruga odrekli tih dukata, da bi nagradili svoje radnike.

 “Kada damo taj poklon, onda i mi osjećamo sreću i zadovoljstvo. Dajemo, da bismo mi srećni bili. Koliko su naši radnici srećni, oni to pokazuju svakodnevno za mašinom, jer mi funkcionišemo kao mala porodična firma. Kada me neko pita: “Zašto Žarko daješ te dukate, onda kažem da čovjek mora imati osjećaj, dušu. Tome me majka naučila. Prošla je ona puno toga teškog u životu, radeći u najmu, po Sremu, donoseći kilogram kukuruza da pripremi svojoj djeci obrok. Uvijek mi je govorila, ne dozvoli sine, da ti radnici budu gladni. To sam ponio iz kuće I to je usađeno u moju dušu. Te majčine riječi odzvanjaju u mojim ušima, usađene su u mojoj duši. Zbog toga sam srećan svakog jutra kada krećem na posao, jer znam da me radnici čekaju i da ćemo uspješno završiti još jedan posao. Ne treba  u životu gledati samo na profit, koji se i gubi i dobija”, kaže Žarko Božić, jedan od najsvjetlijih primjera među bijeljinskim poslodavcima i preduzetnicima.

Bijeljina.com