Vesna i Slobodan Milićević iz Medveđe imaju osmoricu sinova, a njihovoj bajci uskoro bi trebalo da se priključi još jedan član kćerkica. Ova desetočlana porodica, inače, već 20 godina živi u Italiji, a pažnju izazivaju gdje god se pojave.
U razgovoru za Blic Vesna, super mama i super žena otkrila je kako izgleda život sa osmoro djece, kako protiču njihovi dani i kako je izgledalo kada su čuli da će dobiti i princezu.
Suprug i ja smo poreklom sa juga Srbije, iz Medveđe, ali sva su nam djeca rođena ovdje, u Italji. Najstariji sin Luka rođen je 2005. godine, Stefan je rođen 2006, Đorđe 2008, Aleksa 2010, Nikola 2012, Dušan 2016, Petar 2018, Pavle 2020 i u septembru očekujemo djevojčicu počinje priču Vesna.
Iako su djeca rođena u Italiji, kako sagovornica kaže, dječaci su odgajani i vaspitavani po pravoslavnim običajima i u duhu srpstva.
“Oduvijek sam željela veliku porodicu i taj dar od Boga sam i dobila. Inače sam ponosna majka osmorice dječaka i mlađi se uvijek ugledaju na stariju braću, a za nekoliko nedelja stiže nam i djevojčica kao još jedan božiji blagoslov”, dodaje Vesna.
“Željeli smo još jedno dijete, ali ne zbog toga što su sva djeca dječaci. Kada su nam stigli rezultati prenatalnog testa gdje je pisalo da nosim djevojčicu, mislili smo da je došlo do nekog nesporazuma. Velika radost i nevjerica, zaista, poslije osam dječaka dolazi nam i princeza. Suprug i dječaci su bili van sebe od sreće. Inače, i suprug je oduvijek želio puno djece, ali je uvijek govorio da mu pol nije bitan, samo da su djeca živa, zdrava i srećna”, navodi za Blic majka iz Italije.
Milićevići gdje god da se pojave, u centru su pažnje i znatiželjnih pogleda ljudi, ali im to ne smeta.
Prema Vesninim riječima, obavezna su pitanja ‘da li su sva djeca njihova’ , ‘da li među djecom ima blizanaca ili trojki’, ‘da li im neko pomaže u odgajanju djece’, ‘da li će imati još djece’. Ipak, uglavnom se susreću sa lijepim i pozitivnim komentarima.Kako izgleda radni dan porodice sa osam sinova
“Kod nas počinje radni dan u šest ujutru, kada se budimo za posao i školu. Spremam doručak za dječake, pošto ovdje časovi počinju u osam ujutru svakog dana. Onda ih prevozim do škole, odlazim u dnevnu kupovinu, pa sređivanje kuće, spremanje ručka. Potom djeca dolaze iz škole, radimo domaći, učimo zajedno, malo se igramo. Jednostavno rečno, radujemo se životu”, objašnjavam nam Vesna.
“Pripremanje obroka mi predstavlja jedno veliko zadovoljstvo i svi zajedno se pomažemo. Neko postavlja sto, neko rasprema, svako ima svoje zaduženje, jer zajedno smo jači, zar ne? Što se tiče kupovine, u nju idem svakog dana i to je moje zaduženje, jer velika porodica iziskuje i velike kupovine, tako da nama na dnevnom nivou odlazi oko 100 evra za hranu. Posebno ako se uzme u obzir da su to dečaci u razvoju koji iziskuje i jače obroke”, objašnjava sagovornica.
Kaže i da se njihov dan privodi kraju oko pola šest, popodne, kada suprug Slobodan dođe sa posla. Tada slijedi i večera, a za stolom je uvijek vesela atmosfera. Prema Vesninim rečima, razgovor je obavezan tokom obroka, kako bi sumirali kako je kome prošao dan.
“Imamo dva automobila i podijelimo se u dve grupe. Pola djece je kod supruga u kolima, a pola kod mene, ali nam nijedno putovanje ne predstavlja prepreku, jer prosto bez njih mi ne bismo znali da živimo i funkcionišemo. Ništa što je u vezi sa porodicom i djecom nam ne predstavlja poteškoću i sve bismo uradili opet isto”, kaže Milićević.
Za sam kraj razgovora pitali smo Vesnu da li je svjesna da je super mama i super žena, a ona je skromno odgovorila:
Svjesna sam samo da imam jedan veliki blagoslov i dar od Boga, a to su ova divna djeca i divna porodica.