Bijeljinska publika gledala je poteze koji se ne zaboravljaju i majstore koji su obilježili jedno vrijeme.

Sinoć, u sali Gimnazije, nije se igrala samo utakmica. Igralo se sjećanje. Igrala se ljubav prema prijatelju koji je svima ostavio trag. Grupa C selekcije veterana okupila se da još jednom bude zajedno – zbog Žileta.

Na parketu su se ponovo našle stare legende. Bijeljinska publika gledala je poteze koji se ne zaboravljaju i majstore koji su obilježili jedno vrijeme. Njihov prepoznatljivi “višak” predvodio je veliki Jevta na golu, uz Racu, Simikića, Mikicu, Vecu, Čizmu, najboljeg strijelca Zimske lige Mladena Petričevića, kuma Đuku i Staju, dok je sa klupe sve pratio i vodio iskusni Sveto Petričević.

Između utakmica, u svlačionici, bez žurbe i trčanja – jer godine su tu, ali srce je isto – prijatelji i kumovi su pričali o Žiletu. Prisjećali se smijeha, šala, pobjeda i onih malih trenutaka koji su značili najviše. Neki su se smijali, neki ćutali, a svi su znali da je on tu negdje.

Jer ljudi poput Žileta ne odlaze.

Oni ostaju u pričama, u sjećanjima, u svakom dodavanju i svakom pogledu ka tribinama.

Žiži, živiš zauvijek.

Izvor: Mondo / Foto: Žfk Radnik Bijeljina