Zanatska radnja „Stari zanati“, koju je u Bijeljini prije četiri godine otvorila Nada Mijatović, jedina je radnja ovog tipa na području regije sjeveroistočne Republike Srpske. Stari zanati se postepeno gase i izumiru.

Nada Mijatović kaže da je još uvijek istrajna i uporna u pokušajima da sačuva stare zanate, pletenje, heklanje i vezenje, koje je naučila u godinama svoga djetinjstva.

Nada je rano naučila sve te ručne radove, od pletenja, vezenja, heklanja, pa do tkanja. Kada je ostala bez posla, nije imala drugog izbora. Bez nekih većih materijalnih ulaganja, kaže, mogla je da pokrene posao na očuvanju  starih zanata.

 „Učila sam od majke, tetke. Nekada je sve ovo bilo sastavni dio odrastanja ženske populacije u gradu i na selu. Prije smo naučile vesti, nego što smo uspjele savladati sva slova.

Vez i pletenje učile smo istovremeno. Ručni radovi su se još ponegdje zadržali i sačuvali, jer su ugašeni veliki industrijski tekstilni kompleksi. Kod nas danas industrijske proizvodnje, praktično, i nema. Materijale danas pronalazimo upravo u tim starim zalihama koje su ostale neiskorištene u ranijem periodu. Vuna se danas baca po našim majevičkim selima i potocima, a mi vunu, kao prirodan materijal, uvozimo iz Srbije“.

Nada kaže da Semberija ima svoj karakterističan tradicionalni detalj, a to je „semberski cvijet“, koji se pojavljuje na tkanicama, na torbicama.

„Pokušavam nabaviti neki savremeniji razboj, da bih mogla jednostavnije i brže izrađivati neke od tih predmeta na kojima su neizostavni tradicionalni motivi. Folklorni ansambli traže tkanice i pletene čarape. Sve je usporeno, ponegdje i zaustavljeno, zbog pandemije virusa korona. Od nas najviše traže vezene peškire za krštenja i vjenčanja. Teško sastavljamo kraj s krajem, pa često radimo i određene prepravke. Poneko traži torbicu, a to su, uglavnom, naši ljudi koji žive u inostranstvu. Naoružana sam strpljenjem i radiću sve dok vidim neki smisao u svemu ovome“, kaže Nada Mijatović.

Bijeljina.com