Dok se mnoge seoske škole zatvaraju, u Osnovnoj školi “Petar Kočić” u selu Brodac kod Bijeljine danas, na prvi “pravi” školski dan, u klupe će sjesti 346 đaka, među kojima su i 44 prvačića.

 

 

Uovom bogatom i prostranom semberskom selu na Savi, u kojem, prema popisu iz 2013. godine, živi oko 1.500 mještana, nisu rijetke porodice sa četvoro i više djece.

Prvačić Vuk Sekulić ima tri sestre, Ramilu, Natašu i Vanju, a u komšiluku ima mnogo drugara, ali je ipak presrećan što je krenuo u školu.

– U školi je zabavno, ima puno drugara, možemo i da se igramo u školskom dvorištu. Najviše volim da se igram autićima, a kad porastem biću policajac. Hvataću lopove i tražiti djecu koja su se izgubila, da ih vratim roditeljima – priča Vuk.

Oduševljen je priredbom, koju su u petak za prvačiće pripremili stariji drugari. Upoznao je i svoju učiteljicu, i “školsku” macu koja živi u dvorištu OŠ “Petar Kočić”, i sve mu je potaman.

I njegova drugarica Andrijana Pecić je sretna zbog polaska u školu. Ona voli da crta i da sprema užinu, koju će, na odmoru, podijeliti sa drugarima.

– Kad porastem biću slikarka – kaže samouvjereno Andrijana.

Njena mama Ljiljana ne sumnja u kćerkin izbor.

– Sve mi je po kući išarala svojim “umjetničkim” djelima – kaže Ljiljana.

U selu Brodac djevojčice su išle u školu i prije više od 100 godina. Zvuči nevjerovatno, ali je istina, a svjedoče o tome i stari školski ljetopisi.

Brodac ima dugu tradiciju prosvjećivanja i pismenosti. Tadašnje turske vlasti su, po nekim izvorima, još 1834. godine ovom selu dale dozvolu za osnivanje narodne škole, ali škola je, zvanično, osnovana tek 50 godina kasnije, u doba Austrougarske.

– U međuvremenu, praktični Bročani su našli prelazno rješenje: angažovali su pismene ljude da njihovu djecu podučavaju čitanju, pisanju i računanju. Među prvim đacima bilo je i djevojčica – kaže Ranka Savičić, pomoćnica direktora OŠ “Petar Kočić”.

Krajem 19. vijeka, kada je otvorena prva prava škola u Brocu, roditelji đaka su bili nepismeni, pa su učitelji izdavali svjedočanstva u bojama: crveno su dobijali odlikaši, plavo dobri i vrlodobri đaci, a žuto oni koji su ostvarili uspjeh “dovoljan”.

– Đaci koji nisu prošli razred, pa su morali ponavljati, dobijali su bijelo svjedočanstvo, takozvanu “bjelaču” – priča Ranka.

Ali, vrijeme “bjelača” je odavno prošlo, pa su još od 20. vijeka Bročani bili među najobrazovanijim Sembercima.

Ovdje su školu učili i književnik Dušan Baranin i revolucionar Mirat Trifunović Učo.

Prva školovana učiteljica u Semberiji, Milica Krstić, djevojački Đaković, rođena je u Donjem Brocu i u svom zavičaju je od 1889. predavala u Narodnoj osnovnoj školi, čiju tradiciju baštini današnja OŠ “Petar Kočić”.

 

izvor:SrpskaInfo/FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER