Trend smanjenja broja đaka u loparskim školama, nažalost, nastavlja se i ove godine. Sve je manje upisanih đaka, a sve više praznih klupa. Sa ovim problemom suočavaju se ne samo područne nego i centralne škole. Prazna sela Majevice postala su realnost.

Osnovna škola „Veljko Čubrilović“ u loparskom selu Priboj, 110 godina nije mijenjala ime, jer su ponosni na period kada je Veljko Čubrilović sa suprugom Jovankom radio kao učitelj u selu. Brojne generacije stasale su na padinama Majevice. Mnogi od njih godinama kasnije gradili su zavidne karijere u gradovima bivše Jugoslavije i svjetskim metropolama. U posljednje četiri decenije učenika je u ovim krajevima sve manje. A još, ne tako davne 1983. godine, ovu školu pohađalo je 920 učenika.

Direktor OŠ „Veljko Čubrilović“ Priboj Vojislav Božić kaže da migracije nisu poštedile ni ovo nekada razvijeno majevičko selo. Sve više je onih koji svoj život grade u drugim sredinama.

– Imamo 93 đaka u desetak odjeljenja. U iduću školsku godinu u centralnu školu upisano je 6 đaka a u područnim ni jedan. U selima su uglavnom stariji ljudi dok mladi, sa porodicama, odlaze u potrazi za boljim životom. U sastavu škole nedavno je otvoren i dječiji vrtić. Nadamo se da će ovaj nemili trend biti zaustavljen te da će naše učionice opet odzvanjati dječijom grajom – kaže Božić za portal InfoBijeljina.

Od četiri područna odjeljenja, ostalo je samo jedno u selu Lipovice, a u Podgori, Brijestu i Peljavama školski objekti danas samo podsjećaju na vremena kada je u njima bilo učenika. U Lipovicama je deveto učenika i dvije učiteljice.

Učenica petog razred Milica Stijepić, jedna je od njih. Voljela bi da trenira odbojku, ali i da u školi ima više drugara.

– Na odmoru se igramo napolju a kad je kiša družimo se, igramo društvene igre u učionici. Malo nas je. Bilo bi nam ljepše da nas ima više – kaže djevojčica.

Na drugom kraju opštine Lopare, u mjestu Koraj, najvećoj povratničkoj mjesnoj zajednici, identična slika. Centralna škola „Dositej Obradović“ osamdesetih godina prošlog vijeka imala je 800 učenika, danas u 14 odjeljenja, tek 79.

Ovoj školi pripada područno odjeljenje u selu Mrtvica. Učiteljica Jelena Topić ima petoro đaka i kombinaciju od četiri razreda. U ovoj godini nije upisan ni jedan prvačić.

Područno odjeljenje u selu Jablanica ima dva učenika i učiteljicu Draganu Mirić.

– Naša škola imaće, strahujem, sudbinu ostalih područnih škola. Tamo gdje nema djece, za očekivati je i da se škola zatvori – kaže učiteljica za infoBijeljinu.

Osnovna škola „Sveti Sava“ najstarija je škola na području opštine Lopare. Ove godine obilježava 175 godina rada. Zlatna godina za ovu školu bila je 1977. godine, kada su imali 1.191 učenika. Škola ima pet područnih odjeljenja. Selo Vukosavci ostalo je bez đaka, za razliku od sela Piperi gdje ih je trenutno četrnaest. Direkor ove škole Dragan Lukić kaže da se ove godine četvoro djece ispisalo iz ove škole.

– Naše škole su adaptirane, rekonstruisane. Nastojimo da poboljšamo uslove boravka naših đaka ali i zaposlenih. Nadamo se da će populaciona politika uroditi plodom te da ćemo dočekati na stopa nataliteta bude veća od stope mortaliteta – kaže Lukić.

Da je crveni alarm odavno upaljen svjesni su i u lokalnoj zajednici. Priznaju da se smanjuje broj učenika, osim u centralnoj školi u Loparama gdje je ove godine upisano 35 učenika. Odlazak u inostranstvo, ali i u veće centre, samo su neki od razloga zbog kojih je sve manje đaka u školama loparskog kraja, kaže načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti opštine Lopare Željko Kerović.

– Ljudi u potrazi za boljom egzistencijom odlaze u druge sredine. Prepisuju djecu u druge škole. Imamo trend smanjenja broja đaka ali i broja brakova. Takva je situacija nažalost u većini lokalnih zajednica, naročito onih manje razvijenih. Odolijevaju samo veliki centri poput Bijeljine i Banjaluke – kaže Kerović.

Situacija nije bolja ni u loparskoj srednjoj školi. Srednjoškolski školski centar „Vuk Karadžić“ u Loparama pohađa 162 učenika, 13 manje nego godinu ranije. Četiri obrazovna profila raspoređena su u 12 odjeljenja. Sa depopulacijom stanovništa danas se suočavaju opštine i gradovi koji su u nekim prošlim vremenima važili za prosperitetne sredine, u kojima su generacije, s koljena na koljeno, gradile budućnost ovog kraja. Danas, sve manje stanovnika, ali i kuća koje odavno niko više i ne obilazi.

Izvor: Info Bijeljina