Lazar Pajazitović (35) iz Beograda, rođen kao Samir Pajazitović, od majke Selime i oca Mustafe, u jednoj običnoj islamskoj porodici, od malena je učen islamskim običajima i vrijednostima.
Ove vrijednosti iz nekog, tada nepoznatog razloga, nije mogao da usvoji kao svoje. A onda je, s godinama, otkrivajući svoje porijeklo i svoju istinu shvatio da se bolje osjeća u crkvi nego u džamiji, što ga je navelo da promijeni vjeru i pređe u pravoslavlje.
Iako je porodica Lazara Pajazitovića, kada je bio mali, iz nekog razloga izbjegavala temu porijekla, potreba da je sam istraži kako je rastao bila je sve jača. Svoje traganje, koje on naziva borbom, bila je najprije borba sa samim sobom, a kasnije i sa drugima. U potrazi za porijeklom, nekoliko puta želio je da odustane, a onda je tvrdi, otkrio da potiče od loze Mrnjavčević – što je bilo dovoljno da u misiju krene još jače.
Lazar koji trenutno živi na relaciji Srbija-Grčka, jer se prošle godine preselio na Krf, objasnio je kako je sve počelo.
“Od rođenja sam bio musliman. Međutim, vremenom sam shvatio da me više privlači crkva i manastir nego džamija, jer u džamije nisam ni ulazio. To je sve trajalo do prije nekih 15-ak godina, dok nisam sa prijateljima otišao u jedan manastir. Tu smo svi dali imena za čitanje za zdravlje tokom liturgije. Ja sam naravno rekao da sam Samir. Tada je mati manastira pročitala moje ime i pitala ko je to. Ja sam se javio, a ona mi je rekla da nisam pravoslavne vjere, ali da nije problem, jer je sigurna da ću kroz koju godinu promeniti vjeru”, prisjeća se on.
Iako tada o promjeni vjere, kao momak nije mnogo razmišljao, objašnjava da je vremenom počeo da istražuje svoje porijeklo. Tokom pet godina svog istraživanja priznaje, pitao se da li treba da ostavi stvari onakve kakve jesu, ili da pokuša da sazna nešto više o svojim korijenima. Uradio je ovo drugo.
“Već na početku puta bilo je prepreka, jer informacija je bilo malo. Jako sam želio da saznam što više, da objasnim sebi zašto sam drugačiji, a u isto vrijeme, plašio sam se onog što mogu saznati o sebi i svojima. Poslije mnogo neuspjeha i nekoliko odustajanja od potrage, sreća mi se osmijehnula. U novinama je izašao članak o porijeklu nekih poznatih ljudi iz BiH i Hrvatske, i među njima je bio i Ejup Ganić, djedov brat. U tom članku se navodi da je on porijeklom Mrnjavčević. Pročitavši to, dobio sam novi podstrek da nastavim sa već davno započetim traganjem”, objasnio je Lazar za Jutjub kanal “Otac Predrag Popović”.
Takođe, u to doba, prisjetio se, sanjao je san koji ga je, tvrdi, jasno naveo da svoju želju za promjenom vjere, ili kako on sam kaže vraćanje vjere uradi odmah. Tada je otišao u crkvu Vavedenje Presvete Bogorodice u Vrbasu, gdje je sve predstavio svešteniku koji je kako kaže, prvo bio začuđen. Ipak, da ne bi odluka bila ishitrena, sveštenik mu je dao knjige koje treba da pročita i dao mu je, kaže, nedjelju dana da razmisli. Kako nije oklijevao ni sekunde, u Vrbasu je prije 10 godina vratio svoju vjeru, piše Blic.
“Prije 10 godina sam vratio svoju vjeru i ispravio nepravdu koja se desila mojoj porodici, vjeru koja je uzeta poturčavanjem ostatka Mrnjavčevića”, kaže Lazar za Jutjub kanal “Otac Predrag Popović”, koji tvrdi da će svoje potomke takođe vaspitavati u skladu sa pravoslavljem.
Da on nije jedini u svojoj porodici, istakao je da i njegov rođeni brat Amir krenuo istim putem, koji je nedjelju poslije Lazarevog krštenja primio Pravoslavnu vjeru i dobio ime Đorđe. Zbog toga je kaže, jako srećan i zahvalan.
“Krštenjem sam osjetio istinsku sreću i osjećaj pripadanja. Želim samo da kažem da ljudi treba da žive svoj život i da vjeruju da sve što se dešava, dešava se uz Božiju volju”, zaključuje Lazar.