Ljubav prema pješačenju rodila se još u mlađim danima, jer je kao lovac često odlazio na Motajicu koja je od njegove kuće udaljena oko tri kilometra i koja je, kako kaže, istinski raj za planinare, a s vremenom je potreba za ovakvom vrstom rekreacije bila sve izraženija.

– Veliki sam zaljubljenik u prirodu otkad znam za sebe i gotovo svakodnevno odlazim u šumovite predjele Motajice gdje imam nekoliko staza koje redovno prelazim, od šest pa sve do 12 kilometara. Ništa me nije moglo spriječiti da idem u šetnju, čak ni loši vremenski uslovi a kad padne kiša i tada izlazim napolje i prošetam nekoliko krugova na stazi oko porodične kuće – rekao je Dušan.

Iako nikada nije imao problema sa zdravljem, kao grom iz vedra neba prije sedam godina došla je vijest da je obolio od karcinoma.

– Nisam imao apsolutno nikakvih tegoba osim što sam primijetio da sam smršao i da se brže umaram prilikom šetanja, pa sam na nagovor supruge uradio nalaze krvi koji su bili katastrofalni. Na pretragama je ustanovljen karcinom debelog crijeva ali to me nije pokolebalo. Mirno sam rekao hirurzima da urade sve što je potrebno jer je moja želja za životom bila jača od svega. Operacija je prošla uspješno, a svi pregledi koje sam obavio do sada pokazali su da više nema tragova bolesti – rekao je Dušan.

Nakon svega nekoliko mjeseci vratio se pješačenju, a fizičku formu je doveo u besprijekorno stanje. Uključio se u planinarske akcije širom Republike Srpske, gdje je u posljednjih nekoliko godina proglašavan za najstarijeg aktivnog planinara, a uspio je preći nekoliko zahtjevnih staza, od kojih je najduža bila upravo na Motajici gdje je za jedan dan prešao 32 kilometra.

Kako kaže, i pored teške bolesti tijelo ga nije izdalo, a mladalački duh ga uvijek drži vedrim i raspoloženim.

– Prešao sam mnoge teške staze, od kojih posebno izdvajam onu na planini Maglić na kojoj su mnogi odustajali ili doživljavali povrede, a svaki put sam je uspio završiti bez većih problema. Sa ponosom ističem i marš “Stazom egzodusa” od Tumara do Stoga, gdje sam takođe redovan učesnik na stazi dugoj 22 kilometra sa većim usponima i ovaj pohod u meni budi posebne emocije zbog stradanja velikog broja Srpčana na Vozući – rekao je Dušan, koji se nakon operacije počeo baviti i biciklizmom i svake godine na srbačkoj biciklijadi pređe i do 50 kilometara, čak i na brdsko-planinskim putevima.

Tajnu dobrog zdravlja ne krije i ističe da je na savjet jednog ljekara svakodnevno u svoju ishranu uveo sitno isjeckani bijeli luk koga konzumira ujutru kao prvi obrok, pomiješanog sa vrhnjem i sirom ili jogurtom.

– Takođe, u prvom obroku redovno konzumiram đumbir i kurkumu u prahu a prije svega popijem toplu vodu u kojoj se nalaze cimet, jabukovo sirće, kurkuma, med i limun.

Mislim da je to doprinijelo oporavku nakon teške i rizične operacije i dovelo do toga da se danas osjećam preporođeno – ističe Dušan.

Talenti

Dušan Lepir je među svojim sugrađanima poznat kao vješt majstor u izradi drvenih skulptura kojih je do sada izradio više od 500, a jedna od najreprezentativnijih jeste figura Novaka Đokovića visine preko dva metra. Već 47 godina se bavi lovom i u porodičnoj kući je adaptirao “lovčev muzej” u kojem se nalazi njegov autoportret od drveta u prirodnoj veličini. Takođe je i strastveni enigmata i do sada je izradio oko 500 rebusa.