Najveći broj običaja na Badnji dan obavlja se tokom večeri.

U toku dana domaćica je sito stavi različite vrste žitarica, suvog voća i jabuka i sve se to postavlja u vrhu stola na kojem se večera. U nekim krajevima se sito stavlja ispod stola, a u nekim pored ognjišta. Tim žitom se posipaju badnjak, slama i polažajnik.

Predveče domaćin unosi badnjak u kuću , kucajući na vrata, a ostali ukućani ga pitaju „Ko je?“. On im odgovara da badnjak dolazi u kuću i pozdravlja ukućane sa „Srećno vam Badnje veče“, na šta mu oni odgovaraju „Bog ti dobro dao i sreće imao“ ili Dobro veče Badnjače“ dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.

Dok nosi badnjak, u nekim krajevima domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a ostali ukućani idu za njim i oponašaju zvuk pilića. On obilazi svaki ugao doma bacajući u svaki po jedan orah. Preostali orasi i lješnjaci se stavljaju u slamu ispod stola i najčešće se jedu sa medom, dok orahe iz uglova niko ne uzima.

Nakon unošenja badnjaka, domaćin unosi i slamu koju rastresa svuda po kući, a najviše na mjesto gjde će biti postavljena večera. I dok nosi slamu, domaćin kvoca, a ostali pijuču. Preko nje se ponegde stavlja stolnjak, jer se večera na podu, a stolice su iznijete iz kuće i sjedi se na slami.

Glavni posao djece i ujedno najveća zabava za sve ukućane jeste pijukanje i traženje sakrivenih poklona i slatkiša u slami. Deca imitiraju piliće i idu iza mame „koke“ i starijih ukućana. Ovo je simbolična predstava roditeljske ljubavi, odnosno ljubavi Hrista prema ljudskom rodu.

Trećeg dana Božića, ova slama se odnosi u obor, štalu ili ambar, a njome su se obavijale i voćke kako bi bolje rodile.

Badnjak se cjeliva, maže medom i stavlja na ognjište. U nekim krajevima kada se stavi na ognjište kiti se zelenim granama, ljubi, poliva vinom i žitom. Ponegdje se zasečeni kraj badnjaka maže medom koji čobani ližu govoreći: „Kako mi za badnjakom tako ovca za jaganjcima, krava za telcima…“

Običaj nalaganja badnjaka na vatru je veoma star. Deca grančicama raspaljuju vatru izazivajući varnice izgovarajući „Koliko iskrica toliko parica, pilića, košnica“.

Za Badnje veče je takođe karakteristično da se mijesi česnica, odnosno badnjački kolač, bez kvasca sa orasima, premazan medom. Česnica se ne siječe već lomi rukama.

Badnja večera je posna, ali je trpeza veoma bogata. Ona treba da obiluje jelom i pićem da bi i nova godina bila bogata i plodna. Nekim jelima se pridavao i magijski značaj, pa su ta jela bila obavezna. To su med, luk (ima amajlijsko značenje), pasulj, kupus, riba, voće (orasi, lješnjaci, jabuke, suve šljive).

Večera bi trebalo da protekne u miru i tišini.

Tokom Badnje noći se peče božićna pečenica, namijenjena sutrašnjem danu, Božiću.

Nekada su svi ukućani ostajali budni dok badnjak ne pregori, a kasnije je samo jedan muškarac ostajao da bdi.

Smisao slavljena Badnje večeri

Običaj sječenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak Zvijezde da se rodio Hristos Spasitelj, nasjekli granja i ponijeli ga u pećinu da nalože vatru i ogriju Hrista i njegovu majku.

Posipanje žitom na Badnji dan i Božić na žito koje je Majka Božija, kada joj se rodio sin, bacala stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hrist ležao.

Slama u domu se tumači kao sjećanje na to da se Isus Hrist rodio na slami, i time je badnjedanska slama simbol jasli u Vitlejemskoj pećini.

Kađenje doma je simbol smirne i tamjana koji su donošeni kao darovi novorođenom Isusu. Orasi u slami u uglovima kuće simbolišu vlast Božju na sve četiri strane svijeta.

Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu i otpjevau tropar Roždestvo tvoje… , pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu.

Pogača koja se lomi simboliše riječi Isusove: „Ja sam hljeb živi, a vino krv njegovu“. Riba je simbol Sina Božjeg, so božanske sile, a med sladosti vječnog života bod okriljem Boga. Svijeća koja se pali za Badnji dan i Božić predstavlja svjetlost Božiju i simboliše Isusove riječi:“Ja sam svjetlost svijetu“.

Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić.

Izvor: Glas srpske