Uprkos velikoj suši i klimatskim promjenama, semberski proizvođači povrća su zadovoljni ovogodišnjim prinosima u plastenicima i na otvorenim površinama. Vidljivo je to i po punim tezgama koje su svakog utorka i petka popunjene “rezultatima” njihovog truda i znoja. Ovog utorka na Zelenoj pijaci razgovarali smo sa više vrijednih semberskih žena koje su donijele svoje proizvode. Ovo je vrijeme pripreme zimnice, tako da kupci pažljivo biraju povrće koje će preraditi i ostaviti za duge zimske mjesece.

Milica Stanojević iz Brijesnice, sela koje se ne može pohvaliti kvalitetnim zemljištem, kaže da na površini od 1,5 dunuma uspijeva proizvesti povrće za potrebe svoje porodice, a nešto od toga iznese i na pijacu.

“Proizvodimo povrće na otvorenom. Za nas je ovo bila jedna od boljih godina. Proizvodimo paradajz, papriku, krompir, mrkvu. Naravno, ništa se ne može proizvesti bez navodnjavanja. Uloži se dosta truda i muke, ali, na kraju se vidi i nekakav rezultat”, kaže Milica Stanojević.

Savka Čembić iz Ljeljenče kaže da je ovo bila dobra godina za semberske povrtlare.

“Paradajz je bio kvalitetan i krupan. Bilo je i rekordnih primjeraka paradajza. Dobar je bio patlidžan, paprika, boranija. Sve je proizvedeno na otvorenoj površini, izuzev krastavca. Radim od malih nogu, otkako znam za sebe. Povrće navodnjavamo bunarskom vodom, uz pomoć hidrofora i sistema za zalijevanje. Bunar je dubok oko trideset metara i vode ima dovoljno za kuću i proiuzvodnju povrća”, kaže Savka Čembić.

Slavica Đurević iz Pučila kaže da se intenzivnom proizvodnjom povrća bavi već tri godine. I ona je zadovoljna ovom sezonom, kada je riječ o proizvodnji povrća. Sve što je izneseno na pijacu, kvalitetno je i brzo se proda.

Boško Pantić iz Velike Obarske godinama proizvodi povrće koje prodaje na bijeljinskoj Zelenoj pijaci. Boško kaže da prodajne cijene povrća nekako uspijevaju da pokriju troškove proizvodnje, što nije slučaj sa pšenicom i kukuruzom.

Semberski proizvođači povrća, u bivšoj Jugoslaviji nadaleko poznati po kvalitetnim proizvodima koji su završavali na velikim pijacama u Sarajevu, Tuzli, Beogradu, Osijeku, Mostaru, čak i u Splitu, danas funkcionišu na suženom tršištu ovog regiona. Sve manje mladih se odlučuje za ovu proizvodnju, tako da i nedostatak radne snage značajno utiče na smanjenje proizvedenih količina povrća u Semberiji.

Bijeljina.com