Da li zbog toga što su ove fotografije snimljene u prijepodnevnim satima ovog Prvog maja, zbog promjenljivih vremenskih prilika ili zbog Vaskršnjeg posta, tek bijeljinska izletišta jutros su djelovala prilično poluprazna. Bilo je ranoranilaca koji su već od osam zauzeli svoje pozicije pored roštilja na izletištu u Ljeljenči, na prekrasnom imanju Milorada Markovića koji je porodično imanje pretvorio u pravi mali raj u prirodi.

Prekrasan prirodni ambijent dočekuje izletnike i zaljubljenike u prirodu i na izletištu porodice Tešić u Donjoj Trnovi. Sve je prilagođeno onima koji znaju da uživaju u prirodi, da se bave rekreacijom ili da naprosto uživaju izlažući se suncu.

Istorijsko podsjećanje na radničke proteste

Međunarodni praznik rada – Prvi maj, u svijetu se obilježava, ne treba to zaboraviti, kao podsjećanje na velike radničke proteste održane u Čikagu 1886. godine, kada je u sukobima sa policijom poginulo više radnika. Devetnaesti vijek bio je obilježen surovom eksploatacijom radnika, niskim dnevnicama, prekovremenim radom od 12 do 18 sati, koji je bio neadekvatno vrednovan i plaćen, što je radnike iscrpljivalo i guralo na rub siromaštva. U gotovo svim razvijenim zemljama radnici su štrajkovali i borili se za elementarna radnička prava.

Majski štrajkovi radnika zabilježeni su početkom dvadesetog vijeka i na području BiH. Uoči prvog maja 1906. godine radnici Fabrike duvana i sarajevski ciglarski radnici organizovali su štrajk i Zemaljskoj vladi postavili zahtjev za skraćeno radno vrijeme, povećanje nadnica i mogućnost da slobodno održavaju svoje radničke zborove. S obzirom na to da Vlada nije udovoljila radničkim zahtjevima, došlo je do sukoba radnika i policije. Policija je trećeg maja 1906. godine pucala na radnike, mnogi od njih su završili u zatvoru. Nekoliko radnika je poginulo, sedamnaest njih je ranjeno. Trećeg maja 1906. godine i radnici u Bijeljini organizovali su protest u znak solidarnosti sa radnicima Sarajeva.

Praznik rada ili nerada?

Danas je neko drugo vrijeme. Većina mladih proslavljanje i obilježavanje Prvog maja povezuje sa bivšim sistemom socijalističkog samoupravljanja i vladavinom Josipa Broza Tita. Ovaj praznik, više u šali negoli u zbilji, preimenovan je u “praznik nerada”, koji se obilježava raspaljivanjem roštilja na popularnim izletištima i praćenjem vremenske prognoze kako bi se znalo kakvu odjeću pripremiti za odlazak do vikendice ili do neke neuređene riječne obale. Svih proteklih godina na izletištima su se mogli uglavnom vidjeti mladi ljudi, srednjoškolci i studenti, dok je radnika bilo vrlo malo.

U zemlji apsurda, inflacije i prilično uzdrmane i posrnule privrede, gdje je nezaposlenost godinama dostizala visoke brojke, danas i nema puno onih kojima je do slavlja. Mnogi su bolje plate i bolje uslove rada odavno potražili i pronašli u zapadnoevropskim zemljama, a domaći poslodavci nove radnike dovode iz Bangladeša, Turske, Nepala i drugih dalekih zemalja u vrijeme kada ni dvije prosječne radničke plate ne mogu zadovoljiti potrebe za hranom i drugim potrepštinama u prosječnoj četvoročlanoj porodici.

Bijeljina.com