Prvi dan nakon Lučindana i prvi dan novembra, Srpska pravoslavna crkva i veliki broj njnih vjernika slavi kao krsnu slavu u čast Svetog Prohora Pčinjskog. Ova praznik je i manastirska slava jednog od najvećih manastira na jugu Srbije, Prepodobnog Prohora Pčinjskog, koji je osnovan prije više od 950 godina.

Burna istorija manastira Sveti Prohor Pčinjski čuva sjećanja na čuda koja su se, prema vjerovanjima, dešavala ispred moštiju sveca. Bolesni su ozdravljivali, nesrećni nalazili mir, molitve nerotkinja uslišene i one blagoslovljene porodom, pa se na današnji dan veliki broj vjernika upućuje ka ovom manastiru kako bi njihove molitve bile uslišene.

Sveti Prohor Pčinjski je jedini svetitelj u Srpskoj pravoslavnoj crkvi koji neprestano toči sveto miro iz svetih moštiju. Mnogi vjernici dolaze da se poklone svecu i vide ovo čudo….

Ko je bio Prepodobni Prohor Pčinjski?
O pustinjaku Prohoru Pčinjskom se zna da je živio početkom 11. vijeka. Još kao mladić otišao je u isposništvo, prvo u nagorički kraj a zatim je utočište našao na planini Kozjak. Legende kažu da nije video ljudsko biće više od 30 godina, sve do susreta sa budućim vizantijskim carem Romanom Četvrtim Diogenom koji je lovio u kozjačkim šumama.

Sljedeći ranjenu srnu, vizantijski plemić je pukim slučajem stigao do pećine monaha Prohora, a ovaj mu je tada prorekao da će postati car.

Možda bi i Diogen zaboravio na ovaj slučajni susret i proročanstvo isposnika iz pećine da mu se, kada je zaista sjeo na carski tron, u snu nije javio Prohor i rekao mu prekorno: “Ti si zaboravio mene starca”. Car tada odlazi na Kozjak i traži pećinu gdje su se sreli. Naći će je tek poslije duge potrage, a u njoj i posmrtne ostatke starca koji se upokojio.

Prema vjerovanju, još tada su počela da se dešavaju čuda. Prvo već kada je car Diogen riješio da podigne crkvu u Starom Nagoričanu. Kada su, međutim, pokušali da odnesu Prohorove mošti, one su ostale kao prikovane za zemlju. Monah Prohor ni mrtav nije želio da napusti pčinjski kraj. Tako je od rečnog kamena napravljena mala crkva i u nju je položeno tijelo sveca. Više od 200 godina poslije toga, nad tom crkvom je sveti kralj Milutin podigao veću bogomolju.

Narodna vjerovanja i običaji
Sveti Prohor Pčinjski je jedini svetitelj u Srpskoj pravoslavnoj crkvi koji neprestano toči sveto miro iz svetih moštiju. Mnogi vjernici dolaze da se poklone svecu i vide ovo čudo.

Prepričavaju se razna iskustva vjernika, mnogi kažu da čim nogom kroče u zidine manastira, osete nevjerovatan mir. Nestaju brige, glavobolje i nedoumice koje razaraju duh i tijelo. Monasi manastira vole da čuju i zabilježe utiske vjernika, mole se za njih i njihove porodice.

MOLITVA ZA ISCJELJENJE
Veliku pobjedu hrabro si pokazao, onostranom božanskom ljubavlju razgorjevši se, cara prolaznog i sve krasote prezreo si, na gori Kozačkoj nastanivši se, sa nje na nebesa otišao si k Caru careva, Prohore: moli se neprestano za sve nas.

izvor:Agencije