Povodom Osmog marta, kada se pažnja usmjerava na poklone i cvijeće, Fondacija “Udružene žene” i Sigurna kuća u Banjaluci žele ukazati na jednu od najvećih potreba žena žrtava nasilja, a to je ekonomska nezavisnost, odnosno dobijanje poslova koji će im omogućiti egzistenciju.

 

Rekla je ovo za “Nezavisne” Amela Bašić Tomić, menadžerka Sigurne kuće, povodom tek pokrenute kampanje “Zaposlenjem prekidamo začarani krug nasilja”, u kojoj su pozvali sve zainteresovane poslodavce da omoguće zapošljavanje najmanje jedne žene koja je preživjela nasilje u porodici.

Ova kampanja ima za cilj uključivanje predstavnika javnog sektora, kao i privrednih i privatnih poslodavaca u zapošljavanje žena koje koriste posebnu mjeru podrške u Sigurnoj kući, skloništu za žene i djecu žrtve nasilja u porodici, a pismo poziva su poslali na 72 adrese, dok će ishod i mogućnost za realizaciju zaposlenja u toku 2023. godine biti objavljeni povodom predstojećeg osmomartovskog praznika.

“Tokom prvih dana dobili smo potvrde dvije kompanije, koje nas inače podržavaju cijeli period, a to su ‘Žitopeka’ i ‘Manja’, koje su spremne da i ove godine nastave sa zapošljavanjem žena. Posao je najvažniji za žene koje preživljavaju nasilje, a pogotovo za one koje su prijavile nasilje i koje su u periodu tranzicije suočene sa nizom prepreka prilikom započinjanja samostalnog života. Tu su, prije svega, veliki troškovi i briga za djecu, zatim stalni porast cijana osnovnih životnih namirnica te rast cijena kirije na području našeg grada, a sve to utiče na to da žene često prihvataju slabije plaćene poslove da ne bi bile izložene siromaštvu”, ističe Bašić Tomićeva.

Prema njenim riječime, ove žene često zavise od članova porodice ili od socijalne zaštite i to bukvalno bude njihovo jedino primanje u toku mjeseca.

“Možemo reći da je posao osnovni preduslov za materijalnu samostalnost i mogućnost da se osigura normalan život nakon što započnu samostalan život bez nasilja. I sa psihološkog aspekta je značajno zaposlenje jer im omogućava  da vrate osjećaj samopouzdanja, samopoštovanja, a sve to doprinosi ponovnom uspostavljanju kontrole nad svojim životom, koja je u situaciji izlaganja traumatskom iskustvu bila u velikoj mjeri narušena, te djelimično ili potpuno izgubljena”, kazala je ona.

Kako kaže, kroz provođenje ove kampanje žele skrenuti pažnju na to da su među najčešćim razlozima zbog kojih se žene zadržavaju u nasilnoj vezi siromaštvo i nezaposlenost i kroz ovaj vid jačanja ovog segmenta, a kada je u pitanju oporavak žena, smatraju da se može uticati na smanjenje tog problema.

“Mi do sada imamo listu desetak firmi koje su spremne da zaposle žene u zavisnosti od uslova koje ispunjavaju i vrste posla, ali mislimo da se može širiti ta mreža poslodavaca kada su u pitanju obim i vrste poslove kojima žene žrtve nasilja mogu da se bave”, dodaje Bašić Tomićeva.

Iz “Udruženih žena” navode da žene i djeca koji su preživjeli nasilje u porodici mogu da borave šest mjeseci u Sigurnoj kući.

“Završna faza u realizaciji posebne mjere podrške predstavlja rad na pronalasku adekvatne izlazne strategije koja je u najboljem interesu za žene i djecu.  Nadamo se da će se poslodavci odazvati kampanji i u toku 2023. godine omogućiti zaposlenje jedne žene koja je preživjela nasilje, te na taj način doprinijeti suzbijanju i sprečavanju nasilja u porodici kao pozitivan primjer društveno odgovornog poslovanja”, istakli su iz “Udruženih žena”.

Saša Trivić, vlasnik preduzeća “Krajina klas”, u okviru kojeg posluje i lanac pekara “Manja”, kaže da se godinama unazad odazivaju ovoj kampanji, pa su se tako i sada javili na ovaj poziv.

“Kad god nam se jave iz ove fondacije da je potrebno zaposlenje za neku od žena, mi se odazovemo”, rekao je Trivić za “Nezavisne”.

Iz ove kompanije kažu da već pet godina učestvuju u programu zapošljavanja žena iz Sigurne kuće i socijalno ugroženih.

“U navedenom periodu, stalno smo u kontaktu sa zastupnicima istih, te je po istom osnovu obavljeno više razgovora sa kandidatkinjama za zaposlenje. Međutim, kod nas je bila zaposlena samo jedna radnica koja je nakon nekoliko mjeseci dala otkaz jer je sama pokrenula privatni biznis. Razlog zbog kojeg je samo jedna žena bila zaposlena je taj što je sjedište kompanije u Debeljacima i tu nam se nalaze proizvodni pogoni, radi se u smjenama, a Sigurna kuća se nalazi na udaljenoj lokaciji, pa se većina njih nije mogla uklopiti u radno vrijeme,  a s obzirom na to da nemaju prevoz”, kazali su iz “Krajina klasa”.

Sve više slučajeva nasilja nad ženama
U toku prošle godine u Sigurnoj kući u Banjaluci je bilo 45 žena i djece, od toga 22 žene i 23 djece, rekla je Amela Bašić Tomić, menadžerka ove kuće.

“Došlo je do 20 odsto porasta broja slučajeva nasilja u odnosu na godinu ranije za zbrinjavanje žrtva u Sigurnu kuću, ali to nije pokazatelj jer postoji veliki broj žena koje nemaju potrebu da se zbrinjavaju kod nas, jer su na neki drugi način riješile svoj problem”, kaže ona.

Ističe da je evidentan povećan broj slučajeva nasilja nad ženama, te su, kako kaže, ove brojke zabrinjavajuće u posljednjih nekoliko godina.

 

izvor:Nezavisne/FOTO:Pixabay