Povodom 30. avgusta, Međunarodnog dana nestalih, članovi Udruženja porodica nestalih boraca i civila Semberije i Majevice okupili su se danas ispred Spomenika majkama poginulih srpskih sinova u svim ratovima, odakle su uputili poruku da još uvijek traže svoje najmilije, iako je trideset godina prošlo nakon završetka Odbrambeno – otadžbinskog rata.

 Smilja Mitrović, predsjednica ovog udruženja kaže da je krajnje vrijeme da se riješi problem nestalih, kako na području Semberije i Majevice, tako i na teritoriji cijele BiH.

„Želimo da se ova tema što prije zatvori, da mi pronađemo svoj mir, a da se istoričari nastave baviti uzrocima i posljedicama tog nesretnog rata. Još uvijek tražimo pedeset i dvije nestale osobe na području Semberije i Majevice. Obraćamo se i ovom prilikom Tužilaštvu BiH, sudovima i međunarodnoj zajednici, s porukom da nismo zadovoljni radom institucija, da ne mogu u BiH biti žrtve samo jednog naroda, ukoliko je Srba u BiH nastradalo više od trideset hiljada. Svi su dužni da se uključe u proces traženja i da se objelodani istina o svim žrtvama, u cjelini, a ne selektivno. Nijedna žrtva nije ubijena čokoladom, već metkom ili motkom“, poručila je Smilja Mitrović, majka nestalog srpskog vojnika, zatraživši i od aktuelnih vlasti da podrže rad ovog udruženja, finansijski i moralno, kako bi moglo obavljati svoju funkciju.

Nadležne institucije ne rade za dobrobit srpskog naroda

Tatjana Pantić, menadžer grada Bijeljina, izjavila je da danas, na Svjetski dan nestalih, imamo obavezu da tražimo pravdu za naše nestale borce i civile, nastradale u proteklom građanskom ratu u BiH.

„Tužno je da nakon dvadeset i devet godina neke porodice ne mogu da nađu svoj mir i kosti svojih najmilijih. Oni su svjesni da njih nema i da su nestali, ali bi im jedina utjeha bilo to da znaju gdje su sahranjeni. Upućujem apel svim nadležnim institucijama, da pokažu malo više razumijevanja i volje da se ovaj problem riješi. Čovjeka duša zaboli kada trideset godina čeka nekoga, makar i u sanduku. Plašim se da nadležne institucije ne rade za dobrobit srpskog naroda, jer je veoma mali broj pronađenih posmrtnih ostataka Srba“, izjavila je Tatjana Pantić.

Još uvijek tragam za ubijenim roditeljima

Zoran Pikulić više od trideset godina traži roditelje koji su prije rata živjeli u Pofalićima, u Sarajevu.

„Moji roditelji su ubijeni prvog avgusta 1992. godine i od tada im se gubi svaki trag. U početku sam dobio informaciju o tome gdje su prvi put njihovi grobovi prekopani, ali do 2000. godine čak se ni uz prisustvo Kanadskog bataljona nije moglo prići toj lokaciji. Nakon toga tijelima se gubi svaki trag. Vaspitani smo da se borimo za istinu i pravdu, ali pravde i istine nema, jer se srpske žrtve ne tretiraju na isti način kao druge žrtve“, poručio je Zoran Pikulić.

Nikada nećemo prestati tražiti najmilije

Aleksandar Đurđević, predsjednik Skupštine grada izjavio je da sa ovog mjesta, ispred Spomenika majkama poginulih srpskih sinova, treba poslati jasnu poruku da nikada nećemo prestati da tražimo svoje najmilije.

„Suza svake majke podjednako boli, kako majke Srpkinje, tako i majke pripadnika drugih naroda, ali se na to u ovoj državi ne gleda na taj način. Međunarodna zajendica ne tretira ovaj problem na isti način. Više od 1.600 ljudi srpske nacionalnosti još uvijek tražimo. Od rata je prošlo tridesetak godina, a od tada se ništa značajno nije uradilo. Otkako je Institut prešao na bosanskohercegovački nivo, evidentna je opstrukcija, jer ne postoji dobra volja da se ovaj problem riješi. To je nešto što mi ne smijemo dozvoliti. Ovakva udruženja će imati maksimalnu podršku Skupštine grada“, istakao je Aleksandar Đurđević.

Bijeljina.com