“Raditi se mora bilo gdje da si, a ovdje smo na svom”, poručuju mladi poljoprivrednici. Zemlje je potrebno koliko oči mogu vidjeti, a stambenog prostora dva kvadrata. Biti sam svoj gazda, svakodnevno sa porodicom koja koristi zdravu hranu sa imanja glavne su prednosti bavljenja poljoprivredom i života u selu.

Opština Lopare ima prirodni potencijal i povoljne agro – klimatske uslove za voćarstvo i stočarstvo, pa je svim seoskim domaćinstvima poljoprivreda dodatni ili jedini izvor prihoda. Ovo je životno opredjeljenje i tridesetpetogodišnjeg Ljubiše Stojanovića iz sela Mrtvica.

Po struci je veterinarski tehničar. Nakon završene srednje škole posvetio se proizvodnji žitarica i tovu bikova i u selu osnovao porodicu.

“Raditi se mora bilo gdje da si, a ovdje smo na svome, držimo stoku, obrađujemo zemlju. U kući smo ja i supruga i dvoje djece sa mojim ocem i majkom, pomažemo jedni drugima. Mnogi su otišli u inostranstvo, nas tri, četiri mlađa momka smo ostali. Bolje biti svoj gazda, jeste da se radi oko stoke, pa poslije na njivu, ali dobro je, nađe se vremena i za odmor”, kaže ovaj mladi poljoprivrednik.

Štala puna “blaga” – 50-ak bikova i desetak krava, junica i teladi. Trenutna cijena bikova je, ističe, dobra 8 – 8,50 maraka po kilogramu žive vage, a imaju obezbijeđen plasman.

“Sve isporučujemo mesaru s kojim smo vrlo zadovoljni, jedino nam je problem nabavka kvalitetne teladi koja su skupa od 2.000 – 2.500 maraka”, napominje Ljubiša dodajući da mu u svakodnevnim radovima pomaže otac Dušan koji se nakon penzionisanja potpuno posvetio poljoprivredi.

Prije je sa njive jurio na posao, a često i iz treće smjene na njivu da bi se radovi obavili na vrijeme i obezbijedila hrana za stoku.

“Obrađujemo 35 ha, dobili smo nešto opštinskog zemljišta koje radimo par godina, sad smo se malo uveli u red, ali zemlje uvijek nedostaje. Zemlje koliko oči mogu vidjeti, a stambenog prostora dva kvadrata, tako se kaže kod nas. Ako uzmemo u obzir da za jedno goveče treba osam dunuma u toku godine, još nam nedostaje 50-ak dunuma. Imamo to polje koje nam je lani izdržalo sušu donekle, naravno uz sve agrotehničke mjere. Mi dobru godinu ne možemo da čekamo, moramo dobru godinu da predvidimo unaprijed, gdje ćemo i šta sijati radi plodoreda”, kaže Dušan za InfoBijeljinu.

Uz pomoć podsticaja nabavljaju neophodnu poljoprivrednu mehanizaciju koja im olakšava posao, štedi vrijeme i novac. Ljubiša je kao mladi poljoprivrednik kupio mađarsku mehanizaciju – prikolicu i tarup, jeftinije za 70 odsto. Jedino im nedostaje kombajn čiju nabavku planiraju u narednom periodu. Sloga i dogovor kuću grade, kažu u ovom šestočlanom domaćinstvu, a dobra organizacija je pola urađenog posla.

“Svi smo na okupu i to mi je baš drago, nije mi teško ni raditi, uvijek imamo obaveza i svako ima svoju obavezu, ne gledamo jedan na drugog šta će ko da uradi sve zajedno. Tu su djeca sa mnom, pa se sve mili raditi, da ostavimo djeci, unučićima. Imamo svoje plastenike, kokoške svoje, mlijeko, sve prirodna hrana”, priča sa osmijehom Dušanova supruga Joka.

Vlada Srpske kroz program “Selo Republike Srpske, moje mjesto za život”, podržava mlade i žene, radi generacijske obnove poljoprivrednika i stvaranja boljih uslova. Pri dodjeli podsticaja u ovoj godini prioritet će biti demografski kriterijumi: broj djece u porodici i starost vlasnika.

Izvor: InfoBijeljina / Foto: InfoBijeljina