Kupovina jeftine obuće i nedostatak radne snage, uz ovogodišnja poskupljenja materijala, obućarske radnje, kojih je u gradu sve manje, doveli su na ivicu propasti.

 

Stari zanati u Banjaluci polako, ali sigurno odlaze u prošlost, a u prilog tome govori i činjenica da su obućarske radnje nekada bile u svakom dijelu grada, dok iz godine u godinu sve više obućara stavlja ključ u bravu. Oni kažu da njihove usluge nisu na cijeni jer se sve manje mari za kvalitet.

– Najčešće stariji ljudi donose obuću na popravku. Mladi skoro da i ne svraćaju jer ne ulažu novac u kvalitetnu obuću koju vrijedi popravljati – rekli su za Glas Srpske iz obućarske radnje Nešo.

Prema njihovim riječima, omladina najčešće kupuje jeftinije cipele, koje iznosi, baci i kupuje nove.

Ističu da, osim mušterija, obućarskim radnjama nedostaje i radne snage.

– Mladi već generacijama nisu zainteresovani za ovaj zanat, zbog čega se obućari i ne školuju. Tako je, nažalost, i sa ostalim zanatima i svi polako izumiru – kažu u ovoj radnji u kojoj se obućarskim zanatom bave više od 25 godina.

U nepovoljan položaj obućare su dovela i ovogodišnja poskupljenja, koja nisu zaobišla skoro nijednu branšu.

– Sve je poskupjelo, pa tako i materijal koji je nama potreban za rad. Primoran sam da dižem cijene svojih usluga, ali ne mogu onoliko koliko bi bilo realno, jer narod nema novca, tako ću samo izgubiti mušterije – objasnio je obućar u toj radnji.

I u obućarskoj radnji “Brane” kažu da mali broj građana mari za kvalitet.

– Mali procenat starijih ljudi čuva i održava svoju staru obuću. Najčešće popravljamo dotrajale i pohabane đonove i pete – kazali su u toj obućarskoj radnji.

Prema njihovim riječima, pojedine obućarske usluge ove godine skuplje su za marku do dvije.

– Kada bismo još poskupili, ostali bismo i bez ovo malo mušterija. Dešavalo nam se da mušterije donose veoma staru obuću, koju je gotovo nemoguće popraviti, jer nemaju novca da kupe novu – pojasnili su iz ove obućarske radnje.

Obućari se, ipak, sjećaju i ljepših vremena kada se od tog zanata moglo lijepo živjeti.

– Ovim poslom se bavim skoro čitav život, ali nikad nije bilo lošije. Građani mnogo češće i radije kupuju jeftine cipele, čiji je vijek trajanja kratak i koje ne mogu da podnesu bilo kakve popravke – rekao je jedan banjalučki obućar.

Vunovlačarstvo

Da su zanati na ivici opstanka, potvrdio je i jedini registrovani vunovlačar u gradu Goran Irić.

– Samo u Banjaluci svojevremeno su radila tri vunovlačara. Kada sam se počeo baviti ovim poslom, dobro se radilo i zarađivalo. Sada je druga priča. Svake godine sve je manje posla, a i zarada je mala – rekao je Irić.

 

izvor:Glas Srpske/SrpskaInfo/FOTO:Capital