Prvi poznati skok u broju stanovnika zbio se pojavom poljoprivrede u neolitiku, oko 10.000 godina prije nove ere.

S poljoprivredom su se razvili i sjedilački način života i mogućnost skladištenja hrane, što je dovelo do rasta prirodnog priraštaja.

“Majke su mogle dojenčad hraniti kašom, što je ubrzalo proces odvikavanja od prsa i skratilo vrijeme između porođaja. Drugim riječima, žene su mogle imati više djece”,  objasnio je Le Bras.

Razvoj trajnih naselja donio je i određene rizike. Pripitomljavanje životinja ljude je dovelo u kontakt s novim smrtonosnim bolestima.

Posebno je visoka bila smrtnost među djecom. Trećina ih je umirala prije prvog rođendana, a još trećina prije osamnaestog.

” Smrtnost je bila golema, ali je istodobno baby boom bio kontinuiran”, rekao je Erik Krubezi (Eric Crubezy), antropolog na sveučilištu u Toulouseu.

Sa šest miliona stanovnika, koliko ih je bilo u to doba, globalna je populacija narasla do 100 miliona oko 2.000. godine prije nove ere i zatim na 250 miliona u prvom vijeku.

Rast broja stanovnika iznenada je zaustavila kuga u srednjem vijeku. Pandemija koja je krenula iz srednje Azije, s područja današnjeg Kazahstana, stigla je u Evropu 1346. brodovima koji su prevozili robu s Crnog mora.

Eksplozija broja stanovnika započela je u 19. vijeka, uvelike zbog razvoja medicine i industrijalizacije poljoprivrede koja je unaprijedila globalne zalihe hrane.

Od 1800. broj stanovnika na Zemlji narastao je osam puta, s milijarde na osam milijardi. Krubezi smatra da je ključan bio razvoj vakcina, posebno protiv velikih boginja, što je iskorijenilo jednog od najvećih svjetskih ubojica.

Sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća donijele su još jednu malu revoluciju u obliku liječenja srčanih bolesti, što je pridonijelo smanjenju smrtnosti osoba starijih od 60 godina.

UN je rekao da, iako je svjetskoj populaciji trebalo 12 godina da naraste sa 7 na 8 milijardi, trebat će do 2037. ili 15 godina da dosegne 9 milijardi – “znak da ukupna stopa rasta globalne populacije usporava”.