Dan mladosti obilježavao se 25. maja od 1945. do 1988. godine i okupljao je omladinke i omladince iz svih dijelova nekadašnje zemlje – od Vardara do Triglava.

Uzvik „Za Tita, ura, ura, ura!“ odzvanja stadionom Jugoslovenske narodne armije. Desetine hiljada mladih Jugoslovena kliče sa terena.
Hiljade dlanova aplaudiraju sa tribina. Počinje pjesma Druže Tito mi ti se kunemo, publika je na nogama. Na nogama je i Josip Broz Tito.
Nižu se pjesme, mladi plešu na terenu, a zatim utrčava učenica iz Gnjilana, noseći štafetu mladosti – simbol „bratstva i jedinstva“ i „ljubavi prema drugu Titu“.
Tako je izgledala proslava Dana mladosti 1979. godine – posljednja koja je održana za vrijeme Titovog života.
Dan mladosti
Dan mladosti obilježavao se 25. maja od 1945. do 1988. godine i okupljao je omladinke i omladince iz svih dijelova nekadašnje zemlje – od Vardara do Triglava.
Kuću cvijeća u Beogradu i rodno mjesto Kumrovec u Hrvatskoj redovno posjećuju svakog 25. maja brojni poštovaoci lika nekadašenjg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita i ideje socijalizma iz regiona.

Nekada uz taktove pjesme „Tito je naše sunce“, na stadionu JNA, hiljade djece i mladih igralo je slaveći dan rođenja doživotnog predjsednika SFRJ, sada uz istu parolu „Mi smo Titovi i Tito je naš“ obilaze njegov grob i rodno mesto prisećajući se nekadašnje države.

Iako je rođen 7. maja, Jugosloveni su vjerovali da je Titov rođendan 25. maja, a do nesporazuma je došlo, kako je tada objašnjeno, jer je Broz kao mladi komunista u Drugom svjetskom ratu koristio lažne dokumente.
Veličanje partije, armije, socijalizma a prije svega uzdizanje Josipa Broza kao vrhovnog vođe tog dana dostizali bi vrhunac.

Sam Tito znao je da podsjeti da se od rada ne sjeti da stari, kao i da je narod bez omladine kao što je omladina Jugoslavije nesrećan, pa se na inicijativu slavljenika, od 1957. godine taj dan slavi se kao praznik Dan mladosti.

Prema svjedočenjima, mladi u Jugoslaviji događaj su iščekivali s nestrpljenjem, a tek učešće u sletu, bila je prava čast. Osim muzike i plesa oko 25. maja i ljubitelji sporta došli bi na svoje, jer je i finalna utakmica u Kupu maršala obično igrana tih dana.

 

Istorijat
Štafeta mladosti je uvedena 1945. godine, na prijedlog omladine Kragujevca, kao „Titova štafeta“. U prvoj Titovoj štafeti, učestvovalo je 12500 omladinaca, koji su pretrčavši trasu dugu 9000 km, Titu predali prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15000 potpisa omladine Šumadije. Te prve štafete predate su mu u Zagrebu, dok je narednih godina, sve do 1956. Tito lično primao posljednje nosioce štafete pred Bijelim dvorom u Beogradu, čemu je prethodio svečani doček na Trgu Republike.

Do Titove smrti, 1980. godine, štafeta se dodijeljivala lično njemu na stadionu „JNA“ u Beogradu. Štafeta mladosti 1980. godine, koja se u susret osamdeset i osmom Titovom rođendanu, na dan njegove smrti 4. maja zatekla na putu po Hrvatskoj, prekinula je svoj put i položena je na odar predsjednika u Skupštini SFRJ.

Štafeta mladosti nastavlja svoj život i poslije smrti Josipa Broza i postaje simbol ljubavi i odanosti njegovom djelu. Sa zakletvom Jugoslovena da će i ubuduće biti čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu, predaje se ispod portreta Josipa Broza, predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.

Godine 1987, u Jugoslaviji je izbio skandal kada je u Sloveniji objavljeno idejno rješenje ljubljanskog dizajnerskog ateljea „Novi kolektivizam“, u stvari je bio prepravljeni njemački nacistički plakat, kopija djela „Treći rajh“ Riharda Klajna. Čak i rješenje koje je na kraju usvojeno, razlikovalo se od prethodnih štafeta. Urađena je od pleksiglasa, sa osam kapi krvi koje, gledano iz današnje perspektive, mogu nagovještavati početak prolivanja krvi na ovim prostorima.

Te 1987. godine, posljednji put je na beogradskom stadionu održana priredba povodom Dana mladosti. Dana 26. januara 1988. godine SSOJ je ukinuo priredbu sleta, koja je bila veoma popularna.

Gdje se danas čuvaju štafete
Zaštitni znak tog dana bila je čuvena Štafeta mladosti. Štafeta je na put kretala mjesec ipo dana prije 25. maja i morala je proći kroz sve federativne jedinice Jugoslavije, nošena od strane omladine. Prilikom proslave počasni omladinac ili omladinka štafetu su predavali Titu uz rođendanske čestitke.

Štafeta je na teren dolazila i nakon predsjednikove smrti, a posljednji put 1987. godine.

Pojedinci i organizacije koje baštine tekovine Narodno-oslobodilačke borbe Dan Mladosti na neki način obilježavaju i danas. Veliki broj štafeta danas se čuva u Kući cvijeća, Titovom mauzoleju u Beogradu.

 

izvor:Aloonline/FOTO: Vikipedija