Ognjen Ranisavić već neko vrijeme u centru Banjaluke, tačnije kod “Citadele”, svira jedan zanimljiv i na našim prostorima rijedak instrument, te svojom muzikom, ali i originalnim idejama, izaziva pozitivne reakcije prolaznika.

Kako on kaže, riječ je o instrumentu koji se na engleskom jeziku naziva tang dram, u prevodu – jezik bubanj.

“Prolaznici pokazuju veliko interesovanje za ovaj instrument, te često stanu i pitaju me odakle je, kako se zove, koliko dugo sviram, gdje sam ga kupio i slično”, kazao je Ranisavić.

Prema njegovim riječima, čovjek od kog ga je kupio navodi u svom prospektu da instrument proizvodi 432 herca vibracije, koje se od davnina smatraju blagotvornim za tijelo i za duh, jer proizvodi izuzetno prijatne tonove.

“On spada u terapijske instrumente i često se koristio u hramovima u starim kulturama, a sada se koristi u istočnjačkoj religiji, kao meditativni instrument”, naglasio je Ranisavić.

Instrument pomaže tokom meditacije, tačnije, prema njegovim riječima, da se uđe što prije u stanje smirenja uma.

“Prema reakcijama vidim da ovaj zvuk prija ljudima, a primijetio sam isto tako da žene srednje starosne dobi najčešće stanu i s oduševljenjem reaguju na ovaj zvuk”, istakao je on.

Dodaje da nije siguran da li je zbog toga što su slobodnije ili što njima ovaj zvuk više prija, ali njihovo oduševljenje je uočljivo.

“Posebnu pažnu prolaznika privuku neke originalne ideje”, rekao je Ranisavić te dodaje da ima torbu sa dva dijela u koju ljudi stavljaju novac.

“Uvijek se dešava da ja prvi stavim novac u jedan dio i taj dio svi nastave popunjavati, dok drugi ostane prazan, onda sam razmišljao kako da navedem ljude da ubacuju novac u oba dijela torbe”, otkrio je on.

Kako kaže, iskoristio je klasični marketinški trik, tačnije pojam polarizacije i izazvao reakciju prolaznika stavivši na jednu stranu natpis vlast, a na drugu opozicija.

“Ideja se pokazala dosta dobrom i pokazalo se da opozicija ima dosta novaca”, našalio se on.

Dodaje da su se ljudi šalili, smijali i da je vladala lijepa atmosfera.

“Dešavalo se da roditelji daju novac djetetu pa da dijete izabere stranu, takođe da muž i žena stave novac u različite strane”, prepričavao je on, te dodaje da je na sličan način stavio na jednu stranu Crvena zvezda, a na drugu Partizan, što se takođe pokazalo zanimljivim i što je privuklo pažnju ljudi.

“Potrebno je samo pronaći pravi trenutak za tako nešto, a kako su sada bili izbori i u gradu dolazi do protesta ova moja ideja je privukla prolaznike i mnogobrojne šaljive komentare”, pojasnio je on.

Dodaje da sam instrument privlači javnost, ali uz dobre ideje interesovanje još više raste.

“Ono što je interesantno za ovaj instrument jeste da ne može izaći iz tonaliteta. Gotovo je nemoguće da se odsvira pogrešan ton, jer koji god ton da se uradi i kombinuje, zvuči lijepo, kako se radi o instrumentu koji je u jednom tijelu i uvijek se ispravi ton”, objasnio je on.

Prema njegovim riječima u Banjaluci je rijetkost vidjeti ovaj instrument.

“Postoji nekoliko njih koji sviraju slične instrumente, ali ne potpuno iste”, naglasio je Ranisavić te dodaje da postoji jedan ovakav instrument u Centru za sluh.

“Ovo je jedan u isto vrijeme i nov i star instrument”, kazao je on te pojašnjava da je nov na našim prostorima, ali postoji od davnina.

“Takođe, bitno je naglasiti da se radi o idiofonu, dakle instrumentu koji prouzvodi ton u svom tijelu, te je svaki ton drugačiji i vibrira u instrumentu. Instrumenti na ovom principu vibracija, prema istraživanjima istoričara, su postojali još od doba Asteka”, kazao je on.

Zanimljivo je da se, kako on kaže, i u astečkoj kulturi i u Egiptu, ali i u Indoneziji, sličan instrument pojavio u isto vrijeme.

“Vjerovatno je prirodna potreba za ovakvom vrstom muzike dovela do stvaranja ove vrste instrumenta”, naglasio je Ranisavić.

Kako pojašnjava, na početku se tang dram pravio od drveta, pa se vremenom razvijao.

“Prvi metalni je napravljen 1990. godine”, kazao je on te dodao da ima 14 tonova i ne treba se štimati, jer kada se proizvede on je uštiman dok se fizički ne ošteti.

“Ja sviram ovaj instrument od marta, ali već dugo sviram perkusije pa mi je bilo lako naučiti jer imam osjećaj za ritam. Nisam muzički obrazovan, ja ovaj instrument sviram po intuiciji”, zaključio je Ranisavić.

Izvor: Nezavisne / Anja Vidić