Na Gradskom groblju Pučile, ispred Spomenika nastradalim vojnicima bivše JNA u Tuzlanskoj koloni, danas je uz prisustvo rodbine, prijatelja i saboraca, te predstavnika brojnih udruženja građana koja njeguju tradiciju na poginule srpske borce iz proteklog Odbrambeno – otadžbinskog rata, služen parastos i položeni vijenci i cvijeće u čast onih koji su nevino nastradali na Brčanskoj malti u Tuzli 15. maja 1992. godine.

Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske izjavio je da se danas obilježavaju trideset i tri godine od svirepog zločina, zločina bez kazne, u kojem je na licu mjesta stradao pedeset i jedan pripadnik JNA, a trojica njih su nedugo zatim podlegli od zadobijenih rana.

“Prema istraživanjima Centra za istraživanje rata i ratnih zločina Republike Srpske u Tuzlanskoj koloni 78 pripadnika bivše JNA je lakše i teže ranjeno. Pune trideset i tri godine tražimo odgovor i tražimo pravdu, a nje nema. Vjerovatno je neće ni biti, imajući u vidu vremensku distancu i istorijske činjenice i sve ono što se dešavalo nakon završetka Odbrambeno – otadžbinskog rata, ali i svih ratova koje je srpski narod u prošlom vijeku vodio za slobodu. Molimo se Bogu, da božija pravda i božija ruka stigne one koji su zločin počinili. Ne smijemo zaboraviti i ne smijemo prestati ukazivati na dvostruke aršine. Trenutno na optužnicama Suda BiH nalazi se više od dvije stotine osoba srpske nacionalnosti, a protiv 140 njih su izrečene presude. Pa, vi vidite onda gdje je tu pravda”, istakao je Radan Ostojić.

Nismo mi tamo bili iz hira i bijesa

Slavko Novaković, učesnik u Tuzlanskoj koloni, tada teško ranjen, izjavio je da pune 33 godine institucije BiH ne mogu da skupe snage i da procesuiraju odgovorne za zločine u Tuzlanskoj koloni.

“Još ima živih majki od postradalih vojnika. One još uvijek čekaju da neko bude kažnjen za zločin. Nismo mi tamo bili iz hira i bijesa. Bili smo tamo na osnovu dogovora da čuvamo materijalno – tehnička sredstva i da čuvamo kasarnu. Toga dana, takav je bio dogovor, trebalo je u miru da se povučemo prema Požarnici, Ugljeviku, Bijeljini i Saveznoj Republici Jugoslaviji. Međutim, neprijatelj je, dobro organizovan, pripremio zapreke i mitraljeska gnijezda, te su nas napali i pobili nedužne ljude. Još taj zločin nije u potpunosti istražen, jer je poginulo puno više ljudi u odnosu na cifre koje se navode”, istakao je Slavko Novaković.

Istina je samo jedna i nedjeljiva

Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović izjavio je da obilježavano trideset i treću godišnjicu stradanja nedužnih mladića koji su samo željeli da prođu kroz Tuzlu i da se vrate svojim porodicama.

“Monstruoznost ovog zločina se sastoji u onom podmuklom planu, kada sve izrežiraju, kao da je prividno, a dogovor se mučki prekrši. Kada se govori o zločincima, treba govoriti imenom i prezimenom. Utvrđenu odgovornost za zločin nismo dočekali ni nakon trideset i tri godine od mučkog stradanja vojnika JNA. Ne smijem ni da zamislim kako se osjećaju porodice poginulih. Da sve bude monstruoznije, neko se drznuo i predložio da se sve uživo snima i da se stvori još veći ponor među ljudima. Istina je samo jedna i nedjeljiva. Na području Tuzlanske regije ukupno je stradalo tokom rata 1.265 ljudi, a više od osamdeset hiljada ljudi je protjerano sa tuzlanske regije. To niko ne može osporiti”, izjavio je Ljubiša Petrović, naglasivši da iz godine u godinu sve više ljudi treba da odlazi na Tuzlansku maltu u Tuzli i da odaje poštu nevino nastradalim vojnicima bivše JNA.

Bijeljina.com