Ukoliko slavite i zanima vas kako je zapravo ispravno pozvati goste, evo odgovora kako su to domaćini radili u prošlosti.

Nekada su na slavu pozivali lično. Domaćin ili neko mlađi iz kuće odlazio bi u kuću gosta i nosio pogaču, lepinu i manji hjleb na poklon, a u mnogim krajevima gdje su Srbi danas se zadržao običaj odnošenja jabuke. Pozivar se pozdravi sa gostom i preda mu jabuku kao znak da je dobrodošao.

U određenim dijelovima smatra se da se gost pozove samo jednom i da je od tada svake godine pozvan i da poziv nije potrebno uputiti više, kao i da se podrazumijeva da ste dobrodošli. Prvi običaj odavno se izgubio.

Danas mnogi goste zovu telefonom ili putem poruke. Prihvatljivije je svakako da se poziv uputi lično, pozivom ili uživo. Danas, mnogi koji slave gostu saopšte kada ga očekuju, da li za doručak, ručak ili večeru, što bi se ranije smatralo izrazom nepoštovanja gosta.

Pravilo je i da domaćin gosta dočeka pred kućom ili na pragu doma rečima: “Dobro došli”, a gost čestita slavu na ovaj način:

“Čestit sveti (npr. Đorđe) i srećna ti slava domaćine! Nek Bog da zdravlja i sreće, tebi i tvojoj porodici!”

Domaćin odgovara:

“Hvala i dobro nam došli! I vama neka Bog i sveti (npr. Đorđe) pomognu da dosta godina dolazite i da slavimo u zdravlju i veselju!”

Kako koji gost dolazi na slavu prvo se poslužuje slavskim žitom i otpije gutljaj osveštanog vina. Najprije se prekrsti, poželi dobro zdravlje kući u koju je došao, a kad završi gosti po starješinstvu sjedaju za sto.

Ko ispoštuje običaj da se na slavu ne poziva, a ima nekoliko slava da obiđe istog dana, onda taj koji nije pozvan dolazi kod svečara u vrijeme između ručka i večere, da bi čestitao slavu domaćinu, koji ga prima i služi: žitom, pićem, kolačima i kafom. U ovakvim slučajevima gost se zadržava oko pola sata i odlazi. Tako se postupa i kad gost mora da obiđe više svečara, kao i zbog poštovanja domaćina.

U Srbiji se još ponegdje sačuvao i običaj “dvorenja slave”. Tada domaćin u svečanom odijelu i izrazito vedro raspoložen, dočekuje goste, poslužuje ih, i cio dan ne sjeda za sto dok god gori slavska svijeća, iz poštovanja prema svetitelju koji se smatra glavnim gostom u kući tog dana.

Izvor: Nezavisne