U proteklih desetak godina rođeno je pet beba u bijeljinskoj Sigurnoj kući. Rodile su ih žene koje su bile izložene porodičnom nasilju, tako da sama ta činjenica povlači i jednu emotivnu, ljudsku dimenziju, kada razgovaramo o porodičnom nasilju i načinima kako mu se suprotstaviti.

 Bijeljinska Fondacija “Lara”, od trenutka osnivanja bavila se pravima žena i pravnim savjetovanjem u pravom smislu te riječi. Kao slijed događaja nametnulo se i osnivanje Sigurne kuće, kako bi se žrtvama porodičnog nasilja pružila potpuna zaštita, kaže na početku razgovora za portal “Bijeljina.com” Mirzeta Tomljanović, tehnička korodinatorica Sigurne kuće u Bijeljini.

“Mi smo u 2010. godini pokrenuli inicijativu i prikupljanje potpisa za osnivanje Sigurne kuće u Bijeljini. U 2012., odnosno u 2013. godini dobili smo rješenje o ispunjenosti uslova i upisani smo u registar sigurnih kuća. Generalno, u 2012. godini otpočeli smo rad.

U Republici Srpskoj postoje tri sigurne kuće

U Republici Srpskoj trenutno postoje tri sigurne kuće, u FBiH pet sigurnih kuća. Nasilja u porodicama bilo je i ranije, ali nisu postojali mehanizmi zaštite. Nasilje u porodici nije kvalifikovano kao krivično djelo i žene su morale privatnom tužbom da se suprotstavljaju nasilnicima, ali je usvajanjem Zakona o zaštiti od nasilja u porodici situacija drastično promijenjena, jer se takva djela sada rješavaju po službenoj dužnosti. To je, na neki način, ohrabrilo žene da u većem broju prijavljuju nasilje, jer su shvatile u tom momentu da društvo stoji iza njih”, kaže Mirzeta Tomljanović, naglašavajući da su ranije žene bile kao ”vjetrenjače na vjetru”, dok je sada situacija promijenjena i činjenica je da je u proteklim godinama sve više prijavljenog i procesuiranog porodičnog nasilja.

 “Razloge za pojavu nasilja u porodicama teško je taksativno nabrojati. Puno ih je. Opšte stanje u društvu je takvo, da mi u proteklih tridesetak godina na ovim prostorima širimo samo mržnju. Šta onda očekujemo da nam se desi. Ta mržnja se, kao bumerang, samo vraća u te uže porodične krugove. Prisutno je neumjereno konzumiranje alkohola, susrećemo se sa siromaštvom, neimaštinom, zloupotrebom opijata i narkotika. Nasilje se ne dešava samo među siromašnima, već je prisutno I među onima koji materijalno dobro stoje. Prisutno je i među intelektualcima. Možda te žene imaju drugačiji način da izađu iz tog kruga nasilja, jer imaju stalno zaposlenje ili su stambeno obezbijeđene. Siromašniji ljudi nemaju te mogućnosti, tako da se oni više i obraćaju za pomoć. Sve u svemu, nasilja nije pošteđena nijedna društvena kategorija”, kaže Mirzeta Tomljanović.

Pet beba rođeno u Sigurnoj kući

“Prva beba u bijeljinskoj Sigurnoj kući rođena je u 2012. godini. To je bila prva korisnica Sigurne kuće koja je došla u sedmom mjesecu trudnoće i imala je povrede po tijelu. U trenutku kada je došla u Sigurnu kuću, mi nismo ni znali da je u drugom stanju. Imala je polomljena rebra i nije smjela da ide na rentgensko snimanje. To je bila prva naša beba, rođena u Sigurnoj kući, dječak koji sada ima jedanaest godina. Nakon toga u Sigurnoj kući rođena su još tri dječaka i jedna djevojčica. Danas djeca žive u boljem okruženju u odnosu na sam trenutak rađanja. Različite su sudbine te djece. Neke majke su bile primorane da se vrate muževima, dok su neke započele samostalan život. Majka prvorođenog dječaka nakon pet do šest mjeseci vratila se mužu, ali je nakon nekoliko godina napustila bračnu zajednicu i sada živi sama i bori se za starateljstvo nad djetetom”, kaže Mirzeta Tomljanović.

Što glamuroznija svadba – brak kraće traje

 Priča o porodičnom nasilju, neuspjelim bračnim vezama, socijalnoj nezrelosti bračnih partnera i nemogućnosti da prihvate porodične obaveze vodi nas u neku drugu temu i u neku drugu problematiku.

“Mladi danas kasnije ulaze u brak, ali, ipak, imaju drugačije, pomalo i nerealne  predstave o životu. I najidealniji brak ima neka specifična pravila. Mladi su navikli da vrijeme provode u kafićima, kafanama, sportskim kladionicama, da se, kako oni kažu, provode, da žive “dvostruke” živote. Danas mlade majke, s bebom u kolicima, sjede po kafićima, zagledane u mobilni telefon. Slično se ponašaju i mladi očevi. Malo se vremena provodi u porodici i to je jedan od razloga za veliki broj razvoda u prvoj godini braka. Primijetila sam još nešto, što bude glamuroznija svadba, obično brak kraće traje. Ranije su žene duži vremenski period trpjele nasilje, po dvadeset ili trideset godina, a mlađe generacije danas brže reaguju, ne trpe nasilje i napuštaju bračnu zajednicu”, kaže Mirzeta Tomljanović, ističući značaj postojanja bračnih savjetovališta pri centrima za socijalni rad, gdje se može preventivno djelovati na buduće mlade supružnike.

Bijeljina.com