Goran Stojanović je student šeste godine Medicinskog fakulteta u Foči, a kao stipendista Fondacije Jericho imao je priliku da ovo ljeto odradi praksu u Americi kao i otvoren poziv da, ukoliko želi, nakon završetka studija dobije posao na jednoj klinici.

Goran Stojanović iz Bratunca je prije tri godine dobio stipendiju američke Fondacije Jericho za koju se prijavilo 117 kandidata iz naše zemlje, a izabrano je njih 17. Radi se o mladim i perspektivnim ljudima koji žele da se obrazuju i stečeno znanje iskoriste u razvoju i napredovanju svoje zemlje, da je ne napuste već u njoj ostanu.

„Na prijedlog prijatelja 2019. godine sam se prijavio za stipendiju Fondacije Jericho i izabran sam. Radi se o američkoj fondaciji koja podržava mlade koji žele da ostanu u Bosni i Hercegovini i budu dio izgradnje zemlje jer mnogo mladih i obrazovnih ljudi odlazi. Kroz stipendiju obuhvaćena je školarina, smještaj, džeparac, a imamo mogućnost da se jednom godišnje obratimo za novac za nabavku knjiga ili za neke druge bitne stvari“, priča Goran.

On kaže da je program stipendije koji nudi ova fondacija zapravo jednostavan i od njih zahtijevaju da redovno studiraju, polažu ispite, a jedine obaveze koje imaju prema njima su da dva puta godišnje uzmu učešće u određenim seminarima, druženjima stipendista, ali da i to nije obavezno ukoliko imaju obaveze oko fakulteta.

Praksa u Americi pokazala se kao odličan izbor

Ove godine dobio je priliku preko fondacije da odradi praksu u Americi koju je sa oduševljenjem prihvatio.

Boravio je šest sedmica u gradu Grand Rapids u državi Mičigen gdje je radio u klinici Spectrum Health Butterworth na odjeljenju Hitne medicine.

“Praksa je trajale šest sedmica gdje sam sedmično radio četiri dana po osam sati dnevno. Odjeljenje Hitne medicine ima 90 kreveta, 90 soba za svakog pacijenta posebno sa svom pratećom opremom koja je potrebna za prijem pacijenata. Tu sam radio sa više pacijenata nego tokom pet godina fakulteta i stekao sjajno iskustvo i praksu”, priča Goran.

On kaže da je pozitivno iznenađen koliko se ulaže u zdravstvo, kao narod i država kao i u pozitivne prakse koje imaju, a koje bi svakako i naša država mogla da ima i da radi na tome.

Takođe kaže da je o ljudima iz ovog grada saznao koliko se prijateljski ophode, nisu hladni, ali sigurno veoma zauzeti, ali i u žurbi nađu trenutak da ga srdačno pozdrave.

Goran dodaje da je dobio otvoren poziv da kada završi studije dođe na tu kliniku i radi sa njima, što iz ove perspektive nije opcija za njega.

„Svako bi poželio da radi u takvom okruženju. Ja jednostavno mislim da trebam ostati ovdje i pomoći svoj narod, državu i mjesto gdje živim. Uvijek je najljepše vratiti se kući“, ističe Goran.

On kaže da sistem zdravstva takav da pacijentima pruža sve uslove da se što prije napravi dijagnoza i započne adekvatno liječenje i sve se obavlja brzo, nema čekanja za neke analize i snimke, sve se radi što prije je moguće, a opremljenost medicinskom opremom je izuzetna.

“Ovo je bilo veliko iskustvo jer sam više razmišljao kao doktor nego student. Radio sam sa izuzetnim timom medicinskih radnika, posebno doktori koji su uvijek bili spremni da čuju moje mišljenje, diskutuju sa mnom, a sve u cilju postavljanja što bolje dijagnoze, postupaka i terapije u liječenju i direktne podrške mom obavljanju prakse”, priča Goran.

Stopama oca i strica

Goranov otac Uglješa i stric Nebojša su medicinski radnici u Srebrenici uz koje je odrastao i koji su mu približi medicinsko zanimanje bolje, ali sam je odlučio da izabere ovaj životni poziv.

„Moja je želja bila da studiram farmaciju jer sam završio srednju farmaceutsku školu u Srebrenici, ali sam nakon razgovora sa jednom doktoricom izabrao medicinu i mogu reći da nisam pogriješio, a da su njeni savjeti bili konstruktivni i pomogli mi da sagledam stvari šire. Zaista volim ovaj poziv“, priča Goran.

Goran je volonter lokalnog Crvenog krsta još od 2014. godine, ali zbog obaveza ne može da bude dio takmičarskog tima. Uvijek se odazove, koliko mu obaveze na fakultetu dopuste, na pozive sportskih klubova iz ovog mjesta da bude medicinska podrška i rado volontira u svom gradu.

Ovo je jedan od najboljih primjera mladih i obrazovanih ljudi koji žele ovdje ostati i graditi svoju zemlju, dati svoj doprinos i služiti narodu.

Na vlastima ove države je da ovakvim „Goranima“ omoguće priliku da što prije dobiju posao, rade, usavršavaju se jer sigurno mogu vratiti mnogo više od onoga što im država, entiteti, kantoni i politika mogu dati.

Izvor/Foto:esrebrenica.ba