Milenko Atanacković (1875 -1955), prvi akademski slikar u Bijeljini, mnogi to, vejrovatno, ne znaju, rođen je u Šidu, 1875. godine. Nakon okupacije BiH od strane Austro – Ugarske, njegova porodica se 1878. godine preselila u Bijeljinu, gdje će Milenko završiti osnovnu i trgovačku školu.

Od 1891 do 1895. godine u Sarajevu je pohađao srednju tehničku školu, nakon čega će zatražiti finansijsku pomoć od Matice Srpske iz Novog Sada, kako bi produžio školovanje i studije slikarstva u inostranstvu.

Pomoć nije dobio, ali je, ipak, uspio da ostvari svoju želju i 1895. godine odlazi u Beč, u pripremnu školu slikarstva kod profesora Šauera. Nakon toga godinu dana provodi kod čuvenog Paje Jovanovića. Akademiju je završio za tri godine (Allgemeine Maler Schule, 1896 -1899), a nakon toga i trogodišnju specijalnu školu na Akademiji u klasi profesora Kristijana Gripenkerla koji  ga je uveo u tajne portretisanja.

Milenko Atanacković je prvo zaposlenje dobio u Pljevljima 1905. godine, a pouzdano se zna da je već 1914. godine u Bijeljini.Nakon otvaranja Gimnazije u Bijeljini 1920. godine, zaposlio se kao profesor slikarstva i crtanja, gdje ostaje sve do penzionisanja. Kod svojih učenika, zabilježeno je, razvijao je smisao za lijepo. Umro je 1955. godine, dostojno ožaljen od svojih sugrađana i učenika. Nije iza sebe ostavio direktne potomke, jer je jedinog sina, Srđana, izgubio za vrijeme Drugog svjetskog rata. To je i objašnjenje što su mnoga njegova djela netragom nestala.

Atanackovićev umjetnički opus je bogat i raznovrsan. Više od pola vijeka slikar je posvetio pedagoškom radu i slikarstvu. Najviše je portretisao ugledne građane Bijeljine i Semberije toga doba, a portreti su, uglavnom, rađeni po porudžbini.

Druga tematika, koja je prisutna u njegovom umjetničkom stvaralaštvu su žanr – teme iz života Bijeljine i okoline.  Slikao je pijace i život koji ih odlikuje, počevši od stare stočne pijace, prodaje drva, prodaje žita. Njegovo životno djelo je mapa sa stotinu slika , formata 70×50 cm, koju je sam autor nazvao “Portretom Bijeljine”.  Nestala je netragom na dan njegove smrti.

Atanacković se okušao i u slikanju pejzaža, ali je puno više vremena posvetio slikanju ikona. Potpuno je očuvan ikonostas crkve u Srednjim Zagonima, koji je radio 1925. godine. Djelimično je slikao ikonostase u crkvama u Janji i Bijeljini. Ikone su rađene u maniru bečkog baroka i klasicizma. Još uvijek neke bijeljinske porodice čuvaju i slavske ikone koje je radio Atanacković. Mnogo njegovih slika je nestalo, ukradeno, spaljeno, izgubio im se svaki trag, a neke su rasute na prostorima od Beča do Amerike.

Po svemu onome što je naslikao tokom svog života, Milenko Atanacković se svrstava u najbolje predstavnike akademskog realizma kraja 19. i prvih decenija dvadesetog vijeka.

Bijeljina.com