Desetogodišnji Aleksandar Kovač iz Bijeljine preminuo je iznenada 28. avgusta, a sahranjen je tri dana kasnije, 31. avgusta. Bio je zdrav dječak koji je 25. avgusta osjetio jaku glavobolju, zbog čega je 26. avgusta hospitaliziran u Dječijem odjeljenju JZU Bolnica „Sveti Vračevi“ u Bijeljini. Sumnjalo se na sunčanicu.

Pogoršano stanje

Roditelji dječaka Danijela Ognjenović-Kovač i njen suprug Dario ogorčeni su jer smatraju da su svog sina pokopali zbog nemara ljekara.

“Došao je u bolnicu na nogama, a posljednjeg dana nikoga nije prepoznao, postao je i agresivan, stiskao zubima i udarao se po nogama od bolova”, kazala je Danijela za „Avaz“.

Po prijemu Aleksandru su uključili infuziju. No, to nije spriječilo povraćanje djeteta.

“Njegovo stanje se sve više pogoršavalo. Čim bi nešto pojeo, odmah bi povratio”, ispričala je Danijela, koja je prisustvovala sinovim posljednjim trenucima.

U ponedjeljak, 28. avgusta, Aleksandra je pregledao neurolog, a potom su ga odveli kod ORL i oftalmologa. Do sprata iznad 10-godišnjak se teško popeo, a ispred ordinacije ispovraćao se i požutio u licu. Uz pomoć medicinske sestre, došao je sebi te su uspjeli uraditi preglede. Majci su rekli da su nalazi uredni.

Kao i svaki roditelj u očaju koji gleda dijete kako se pati, a ne može mu pomoći, Danijela je otišla do doktorice koja je primila dječaka i pitala da mu se uradi CT ili MRA glave.

“Ona mi je odgovorila: “De, Danijela, vi, roditelji, hoćete samo da zračite djecu” i da je snimanje štetno, kao da snima petsto puta pluća. Nije snimljen. Kasnije su u posjetu došli moj mlađi sin i suprug, Aleksandar nikoga nije prepoznao. Zvala sam i njegovu omiljenu učiteljicu na videopoziv, nije je prepoznao”, na rubu suza je rekla Danijela.

Na pitanje je li nju prepoznavao, kratko je odgovorila negacijom.

U to vrijeme doktorica koja ga je primila nije bila u bolnici te je došao njen kolega koji je obavijestio da se čuo s načelnicom Neurologije u Banjaluci (UKC RS) te da će ih odmah poslati sanitetskim vozilom. Danijela je insistirala na helikopteru jer je vidjela da je njen sin vrlo loše, no ljekar je rekao da nije hitan slučaj i da nije životno ugrožen.

“Sve vrijeme sam zvala doktoricu koja ga je primila, nije se javljala. Kasnije mi je napisala da je bila na sastanku u stranci, a kada sam joj rekla da smo na putu za Banjuluku, odgovorila je: „To je najbolje, jer mogu oni završiti dijagnostiku.“ Trebali su nas poslati ili u Tuzlu ili čak u Beograd, i on je bliži od Banjaluke”, naglasila je Ognjenović-Kovač.

Oko 40 minuta prije nego što su stigli do UKC-a RS Aleksandar je doživio i epileptični napad i počeo da plavi.

Stažistkinja pratnja

U pratnji su bile medicinska sestra i stažistkinja, koja je telefonski tražila upute od ljekara. Danijela smatra da je s njenim sinom trebao ići iskusan ljekar, koji bi mu možda radio i masažu srca, a ne samo dao 15 l/min kisika preko maske.

“U Banjaluci su mi rekli da su pogrešno postupili te da su trebali raditi masažu srca i uduvavanje zraka”, kaže Danijela.

Ljekarski tim je dočekao dječaka, ali samo su mogli započeti reanimaciju. Pokušavali su aparatima i masažom srca da ga ožive 90 minuta, ali bezuspješno.

“Rekli su da inače bijeljinska bolnica to radi, da im šalju pacijente kada već treba da umru i da je 100 posto njihova greška”, bolno govori Danijela.

Sumnjali na meningitis, a šutjeli

Prema tvrdnjama majke Danijele, nakon što je sa sinom krenula sanitetskim vozilom prema Banjaluci njenom suprugu i drugim članovima porodice ljekar je rekao da sumnja na meningitis ili upalu mozga.

“Rekao je da ni njemu nije jasno. A meningitis, a i upala mozga su hitni i itekako kobni i, ukoliko se na vrijeme ne počnu liječiti, mogu da prouzrokuju smrt za nekoliko dana”, smatra Danijela.

Mogući protesti

Obdukciju tijela nisu radili, jer, kako kaže, nisu htjeli da im neko siječe dijete. Razlog zbog kojeg javno govori jeste da i drugi budu pažljivi kada su u pitanju njihova djeca i ljekari koji ih liječe.

“Ne plašim se javno govoriti o svom sinu Aleksandru. Ne plašim se. Čekam da se gradonačelnik vrati s odmora, pa ćemo pričati s njim. Najvjerovatnije da će ovdje biti protesti. Ima još ljudi kojima se slično desilo. Niko ništa nije smio da govori u javnosti, mi smo prvi. Drugo, sada se plaše i da odu u tu bolnicu”, zaključila je Danijela.

Upite su federalni mediji poslali Bolnici „Sveti Vračevi“ i UKC-u RS, ali pišu da odgovore još nisu dobili.

Izvor: avaz.ba