Da postajemo duboko kontaminiran društveni i politički prostor, potvrdili su posljednji događaji iz Ugljevika i Bijeljine. Jer, ukoliko se ne izvrši ozbiljno resetovanje sistema, postoji veliki i opravdan strah da se sistem sam od sebe ne uruši. Laički posmatrano, iz ugla običnog čovjeka, jedna stvar je dati koncesiju inostranom investitoru na površinskom kopu „Ugljevik istok“, a sasvim nešto drugo obezbijediti dovoljno uglja za normalno funkcionisanje termoelektrane koja je sve donedavno proizvodila trideset odsto električne energije u Republici Srpskoj.

Još uvijek je otvoreno pitanje o socijalnom i, preko svake mjere, nekontrolisanom partijskom zapošljavanju u RiTE „Ugljevik“, gdje trenutno radi tri puta više radnika nego što je ekonomski opravdano. Zbog „socijalnih fabrika“ u proteklih dvadeset i više godina nije izgrađen nijedan novi elektroenergetski kapacitet koji bi nam osigurao dovoljno električne energije za budućnost. O obnovljivim izvorima energije iz solarnih energana još je rano davati bilo kakav sud, jer nijedna do sada nije stavljena u funkciju.

S druge strane, prekjučerašnje hapšenje gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića otvorilo je niz pitanja o stvarnim ovlaštenjima i kompetencijama ljudi koji obavljaju odgovorne društvene i političke funkcije. Jer, pitanje lične odgovornosti za obavljanje najvažnijih funkcija i postojanje, odnosno nepostojanje kontrolnih mehanizama u društveno – političkom sistemu, lice su i naličje svega ovoga što nam se u posljednje vrijeme dešava. 

Politika nikome ne bi trebalo da bude prvo radno mjesto, kao što ni direktorska funkcija ne bi trebalo da bude dodjeljivana ljudima koji nisu potvrđeni u struci i ukoliko u njoj nisu proveli bar desetak i više godina. Sklonost improvizacijama, političkim trgovinama, koruptivnim radnjama, familijarizmu i nepotizmu, po sistemu domino efekta, dovela nas je do ambisa. Jer, kada aktuelni gradonačelnik podijeli stipendije studentima, bez poštovanja utvrđenih kriterija o prosjeku ocjena, devalvira ono najvažnije kod mladih ljudi, a to je trud, znoj i muka koju pojedinci ulažu da bi ostvarili što bolji prosjek studija. Na drugoj strani, zbog nedostatka sredstava, za zakonite doprinose ostaju uskraćeni radnici Gradske uprave.

U najkraćem, rudarima i radnicima treba obezbijediti sredstva i uslove za rad, dok dobrim studentima treba obezbijediti i dobre stipendije. Međutim, ukoliko ne odvojimo žito od kukolja i ukoliko ne zaustavimo ljude koji se bave jeftinim politikanstvom i demagogijom, zarad ličnih i grupnih interesa, život će nam se pretvoriti u pakao. Protestima se, iskustvo nas je tome odavno naučilo, ništa ne rješava.

Svi nagomilani problemi se rješavaju, prije svega, uz razgovor i dogovor, u skupštinskim klupama i fabrikama, u legalnim institucijama sistema. Ukoliko se toga pravila ne budemo pridržavali, loše nam se piše.

Bijeljina.com