Običaji, navike, ali i tradicija Japana često oduševljavaju različite kulture.
Skup ovih vrijednosti su karakteristične za njihovu naciju, a sve to uče od malih nogu. Djeca iz Japana vidno se razlikuju od djece sa Zapada i to po ponašanju i odnosu prema roditeljima. U čemu je tajna?
Bliski odnosi među članovima porodice od izuzetnog su značaja za njihov period odrastanja. Ta veza između starih i mladih zasnovana je na dubokom saosjećanju i međusobnoj brizi.
Stari ljudi su iskusniji i mudriji, pa otud i veliko poštovanje prema njihovim životnim saznanjima, ali i njima. Takođe, stari ljudi imaju veliko poštovanje i puno strpljenja za mlade, pa je ljubav uzajamna.
Isto kao što nalaze razumijevanja za stare i mlade, Japanci, takođe, nalaze razumijevanja i za djecu koja su tek počela da žive. Ako dijete nije dobro, mama i tata ga kažnjavaju pogledom ili gestom neodobravanja.
Na taj način pokazuju da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Fraze poput “povrijedićeš je/ga” ili “povrijedićeš se” koriste se da ukažu na nepravilno ponašanje i posljedice, a ne tek tako.
Isto pravilo primjenjuje se za predmete. Na primjer, ako dijete polomi igračku, roditelj će reći “pogriješio si”, a ne “polomio si igračku”.
Japanci naglašavaju važnost djela, a ne funkcionalnost predmeta. Zato djeca od ranog djetinjstva uče da budu svjesna svega u svakoj situaciji i da vode računa o svemu oko sebe.
izvor b92/ FOTO: malacgenijalac