Dragan Babić (42) je rođen u Bijeljini, ali, trenutno, zbog prirode posla, kako kaže, živi i u Šapcu i Novom Sadu. Roditeljska kuća se nalazi u selu Čengić, gdje je doskora i Dragan živio. Tu je proveo djetinjstvo, pohađao osnovnu školu u Čengiću i Glavičicama.

Dragan je novajlija u pčelarstvu, u koje je zakoračio prije dvije godine, nakon što je od tetke naslijedio pčelinjak.

Trenutno ima dvadeset i dvije košnice. Kaže da ova godina nije naklonjena pčelarima, ali, on ne namjerava tako lako da odustane od pčelarstva. U protekle četiri decenije, kako kaže, puno je naučio o pčelama i o ljudskoj duši.

“Imam romanijski med i tegla ovog kvalitetnog meda košta 20 KM. Osim meda, pripremam i ljekoviti čaj za snižavanje krvnog pritiska i šećera u krvi. Dobar je i za varenje. U ovom čaju nalazi se cvijet aloe, mirisni karanfilić, list kupine, pomorandža, kamilica. To je jedan zanimljiv miks ljekovitog bilja i voća. Pripremam i “skočko” kremu, koja pomaže za podmazivanje zglobova i uklanjanje boli, opuštanje mišića i poboljšanje cirkulacije”, kaže Dragan, pohvalivši se i svojom prvom pjesničkom zbirkom u koju je uvrstio četrdesetak pjesama.

Ovo su pjesme moje duše

“Ovo su “pjesme moje duše” koje sam štampao prije dvadesetak dana. Inspiriše me ljubav i priroda. Pokušavam da organizujem promociju u Narodnoj biblioteci “Filip Višnjić”. Zbirka je posvećena jednoj “princezi”, zamišljenoj osobi s kojom bih mogao proživjeti cijeli život. To je pomalo fikcija, na neki način izmaštana osoba. Pjesme iz ove zbirke posvetio sam jednoj Sanji, jednoj Nini, Mireli, Dragani, Tijani, Maji, Ljubici i Jeleni. Iz različitih su gradova  regiona. S nekima od njih doživio sam pravu romansu, ali još uvijek to nije bilo ono konačno, za izgovaranje sudbonosnog “da”. I dalje tražim srodnu dušu i nadam se da će ona prava da uplovi u moj život”, kaže pčelar i pjesnik Dragan Babić.

Bijeljina.com