Inflacija divlja, hljeb najtraženiji u javnim kuhinjama

04.12.2022.

Zima je počela, nova vlast još nije uspostavljena, a prethodne su malo toga uradile da pomognu stanovništvu i pripreme nas za zimski period. Dok se građani suočavaju s rastućom inflacijom i padom životnog standarda, bh. političari prvo su bili zaokupljeni predizbornom kampanjom, a potom i postizbornom borbom za vlast. O realnim problemima građana se u političkim krugovima skoro nikako i ne govori.

 

Nagli rast cijena praktično svih proizvoda i usluga natjerali su mnoge na znatno racionalnije trošenje novca. Ove godine značajno su porasle i cijene osnovnih životnih namirnica, pa danas svjedočimo da se čak i jaja prodaju – na komad.

 

 

O tome koliko je inflacija, koja je u oktobru u FBiH iznosila rekordnih 19,1% i koja je među najvišim u Evropi, negativno utjecala na životni standard građana, pokazuje i podatak da sindikalna potrošačka korpa, koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao za mjesec oktobar 2022. godine, iznosi 2.905,46 KM. Statistika kaže da je za četiri godine potrošačka korpa porasla za skoro 930 KM!

U isto vrijeme, rast plata nije pratio rast cijena. Istina, u vrijeme inflacije bilježimo i rast nominalnih plata, ali s druge strane zbog inflacije bilježimo pad realnih plata. To praktično znači da danas možda i zarađujete više, ali za taj novac možete kupiti manje nego što ste mogli prije izbijanja krize.

Između ostalog, nedavno je opet poskupio i hljeb, a ni njega mnogi više ne mogu priuštiti. Stoga se neki okreću javnim kuhinjama, gdje mogu dobiti besplatan obrok ili barem – veknu hljeba.

„Mi trenutno imamo 638 redovnih korisnika. Oni svaki dan imaju topli obrok, hljeb, ako ima donatorskih sredstava malo „pojačamo“, a evo novost je da svaki dan imaju i voće. Ali i pored toga ljudi dolaze, traže tu neku vrstu pomoći, a najviše se traži hljeb. Ako ostane hljeba iza naših korisnika, onda mi damo njima ili napravimo neku kesu s hranom, pomoći… Da budem iskren, u posljednje vrijeme, zbog ove inflacije, dolazi nam sve veći broj korisnika, baš je teška situacija, vjerujte mi. Raste broj i redovnih korisnika i onih koji dolaze tražiti mimo toga hljeb i slično. I u drugim općinama je ista situacija“, kaže nam Amir Radeljaš iz Narodne kuhinje Stari Grad Sarajevo.

Indira Kriještorac, glasnogovornica Crvenog križa Federacije BiH, kaže da je otprilike 1.700 osoba koje su korisnici pomoći kuhinja, i to u Kantonu Sarajevo, Mostaru i Širokom Brijegu:

„Ali uvijek ima ljudi mimo spiska koji dolaze na punktove i koji traže hranu, iako nisu na spiskovima. Uvijek se nađe neko rješenje, niko se do sada nije vratio, a da nije dobio nekakav vid pomoći.

Za Marina Bagu iz Udruženja za zaštitu potrošača „Futura“, direktan krivac za sve lošiji životni standard građana jeste vlast:

„Ne postoji kod nas kvalitetno upravljanje ni domaćinsko gospodarenje. Nemamo mjera, ne kontroliramo ni svoje tržište, ne proizvodimo hranu, čak i vodu uvozimo… Tako se ne može upravljati. Prateći političku retoriku i teme koje se mogu naći u oblasti političkog života, ništa ne ukazuje na to da će se promijeniti upravljanje. Ako se vratimo malo unazad, te teme nisu postojale ni prije, ne postoje ni sad. Ovo, jednostavno, mora postati političko pitanje broj 1!“

 

PROPUŠTENA PRILIKA ZA STRUKTURNE REFORME

Dok se građani suočavaju s rastućom inflacijom i padom životnog standarda, bh. političari prvo su bili zaokupljeni predizbornom kampanjom, a potom i postizbornom borbom za vlast. O realnim problemima građana se u političkim krugovima skoro nikako i ne govori. A trebalo se i moglo se puno više uraditi, upozoravaju ekonomisti.

 

 

Samo je od indirektnih poreza od početka godine prikupljeno oko 1,3 milijarde maraka više nego prošle godine. Osim privremenih mjera koje su se mogle donijeti – poput ukidanja akciza na gorivo – bila je ovo savršena prilika da se provedu određene strukturne, ekonomske reforme koje bi, primjerice, imale za rezultat značajno smanjivanje zbirne stope doprinosa, čime bi se povećala primanja radnika.

„Kada imate potencijalne suficite u budžetima, kada imate „komotne“ budžete, prava je prilika da se urade teške, strukturne reforme, koje bi u kratkom roku donijele pad prihoda prema osnovu doprinosa u FBiH, ali s druge strane dugoročno koristile budžetima i generalno privredi, društvu, državi. Sada je bila prava prilika da se to uradi, bez ikakve pomoći međunarodne zajednice, MMF-a i slično. Mogli smo to uraditi na bazi vlastitih viškova tih prihoda. To se propustilo, novac se najviše koristio za potrebe stabilizacije budžeta, odnosno za izbore. Entitetski budžeti su prije svega bili izborni, djelimično su bili socijalni u kontekstu jednokratne socijalne podrške, ali primarno izborni“, govori nam ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Jedna od rijetkih, a možda i jedina mjera koja je naišla na odobravanje ekonomista, jeste odluka Vlade FBiH da omogući poslodavcima da isplate jednokratnu pomoć u visini do 1.080 KM zaposlenima, uz oslobađanje od plaćanja poreza i doprinosa na iznos isplaćene podrške. Ipak, i ova mjera imala je određene nedostatke.

„To jeste jedna izuzetno dobra mjera, u skladu je sa svjetskim, ekonomskim praksama. Naravno, nije mogla proći bez određenih nedostataka, a taj nedostatak odnosio se na činjenicu da je data mogućnost i javnom sektoru da učini navedeno, što nije dobro, to se trebalo ograničiti na privatni sektor, gdje su realno niža primanja, te razumijevajući da su budžeti, i federalni i kantonalni, dizali plate javnom sektoru“, ističe Čavalić.

I pored nekad i otvorenog odbijanja da se pomogne stanovništvu, građani ipak još uvijek nisu glasnije iskazivali nezadovoljstvo protestima ili na drugi način. To uglavnom rade na društvenim mrežama što, kako ističe i Marin Bago, nije dovoljno.

„Jako mali procent obitelji mogu izmiriti potrošačku korpu. Ja se zaista nadam da će to biti okidač. Mi smo ipak jako pasivan narod, nismo nikad demokratiju konzumirali, bez obzira na to što volimo reći da u njoj živimo 30 godina. Moramo naučiti konzumirati demokratiju, moramo izlaziti na proteste. To nije protiv nekoga, to je za nas. Mi ne učimo ni našu djecu u školama o tome, pitanje je jesmo li svjesni sebe i svoje situacije. Nisam baš siguran u to“, govori nam on.

 

REKORDNA INFLACIJA

Kada se priča o inflaciji, poskupljenja svedu na statistiku, podaci su deprimirajući. Prema Federalnom zavodu za statistiku, inflacija u FBiH u oktobru je iznosila 19,1%. Međutim, ako poredimo samo cijene hrane, energenata i prijevoza u odnosu na oktobar prošle godine, podaci su još porazniji.

 

 

Tako je cijena hrane porasla za 27,4%, cijena električne energije, plina i drugih energenata za 40,8%, a prijevoza za 25%. Prema mnogim parametrima, Bosna i Hercegovina najgore stoji u regionu, ali i šire. Admir Čavalić ističe nekoliko razloga za to:

„Dva su osnovna razloga. Prvi se odnosi na činjenicu da zaista nismo ništa radili na ublažavanju inflacije. Kada kažem ništa, mislim ništa značajnije u kontekstu smanjivanja opterećenja građanstva i privrede. Druga stvar je činjenica da smo mi uvozno orijentisana ekonomija, što znači da smo izloženi raznim rizicima. U kriznim vremenima sve te negativne efekte uvezene inflacije automatski osjetimo. Tome se može dodati činjenica da smo u prethodnim godinama imali nižu stopu inflacije, u komparaciji s drugim zemljama, zbog stabilne monetarne politike.

Čavalić ima i, potencijalno, nešto bolje vijesti za bh. građane. Prije svega, ističe on, u narednom periodu je vrlo realno očekivati pad inflacije, a što potkrepljuje i procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

„Ove cijene su plafon, uopšteno posmatrano. Naravno, može se desiti da određeni proizvod, uslijed smetnji u globalnom lancu snabdijevanja, privremeno ima i više cijene, ali to će biti sporadično. S druge strane može se desiti deflacija određenih proizvoda, odnosno da padne cijena. Trenutno imamo politiku visokih kamatnih stopa na globalnom nivou, što će vjerovatno uvjetovati pad ekonomske aktivnosti, moguće i recesije. To vjerovatno znači deprimiranje potražnje, posljedično ponude, odnosno obaranje cijena finalnih proizvoda i usluga“, ističe on, dodajući da je naredne godine realno očekivati tek neki blaži oblik recesije.

Ipak, pitanje je koliko će ovo pomoći brojnim bh. građanima. Još i prije same pandemije, Bosanci i Hercegovci bili su među najsiromašnijim na evropskom tlu, a prema podacima UN-a, više od 800 hiljada bh. građana živjelo je u ekstremnom siromaštvu, sa 90 do 150 KM mjesečno. Procjene su govorile i da više od polovice stanovništva u BiH živi na rubu siromaštva.

S obzirom na to da nas je kriza, izazvana prvo pandemijom, a potom i invazijom Rusije na Ukrajinu, dodatno osiromašila, podaci sada sigurno nisu ništa bolji. Zima je pred vratima, nova vlast još nije uspostavljena, a prethodne su malo toga uradile da pomognu stanovništvu i pripreme nas za zimski period.

„Prepušteni smo sami sebi“, zaključit će Marin Bago.

 

izvor: zurnal.info/FOTO:zurnal.Info