Zbog dugotrajne procedure i svakodnevnih gužvi na šalteru, građane uhvati prava muka kada im na red dođe registracija automobila.

Obavezni tehnički pregled, plaćanje raznih taksi, pa tek onda registracija. Čekanje je neminovno, toliko da pojedini građani uzimaju čak i slobodan dan kako bi uspjeli završiti ovaj posao.

– Radi samo jedan šalter, pa kako onda da dođemo na red?! Čekao sam dva sata, ko danas ima toliko vremena za gubljenje – kaže Banjalučanin razočaran u ovakav sistem.

Glavobolje prilikom registracije službenih vozila nisu pošteđeni ni privrednici. U jednoj firmi pričaju kako su čak imali dodatne troškove, a sve zbog tuđe greške.

– Već dva puta nam se dešava da neko od službenika pogriješi; jednom je drugačije upisan naziv firme, a drugi put identifikacioni broj. Zbog toga smo opet morali donositi dokumentaciju u CIPS, i to originale, izvod iz sudskog registra, da dokažemo da je riječ o istoj firmi. I, naravno, opet plaćamo takse, iako nije bila naša greška – govori ovaj privatnik.

Pored osiguranja i tehničkog pregleda, koji čine najveću stavku prilikom registracije, vozači moraju platiti putarinu, porez, taksu za vodoprivredu, AMS, naljepnicu, potvrde o registraciji, te tablice. Od čekanja se ne može pobjeći ni prilikom plaćanja ovih dažbina. Elektronsko bankarstvo kojem se ljudi sve više okreću ovdje nije opcija, jer uplatnice moraju biti ovjerene pečatom.

– Uplatnice se prvo moraju ovjeriti u banci ili pošti, pa tek onda se može u MUP. Klijenti onda predaju agenciji za osiguranje da završi registraciju kako ne bi oni morali hodati po institucijama. Mi nosimo svu papirologiju u CIPS, ali i nama se dešava da po pet dana čekamo na protokol – ispričao nam je dugogodišnji radnik u osiguranju.

A dok naši građani nabrajaju mane ovakvog sistema, samo preko Drine, u Srbiji, sve je digitalizovano i registraciju je bez čekanja moguće završiti već u stanicama za tehnički pregled.

Problem i punomoć
Zbog nesnosnih gužvi, građani nerijetko registraciju vozila prepuštaju agencijama za osiguranje, koje završavaju ovaj posao umjesto njih. Ali, odnedavno i njihovi radnici, barem u Banjaluci, imaju problem.

– Više nam se u CIPS-u ne priznaje punomoć iz opštine za klijenta. Ljudi nas i angažuju upravo kako ne bi čekali satima na šalteru za registraciju, ali radnici u osiguranju više to ne mogu raditi. Ta punomoć se priznaje samo rodbini. Pokušavao sam nekoliko puta da skrenem pažnju na to, jer suludo je da preko punomoći možete prevesti dijete preko granice, prodati stan, a ne možete registrovati automobil – priča ogorčeni radnik koji se ovim poslom bavi već nekoliko godina.

izvor:SrpskaInfo/FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA