Etnolog i istraživač semberskih narodnih običaja

18.09.2022. - Društvo

Radmila Kajmaković, poznati etnolog i istraživač narodnih običaja i vjerovanja  sva tri naroda u BiH, rođena je u Velesu, u Makedoniji, jer je otac Radmilin, Vojislav Nikolić, bio državni činovnik u Kraljevini SHS/Kraljevini Jugoslaviji, tako da je često bio  premiještan iz jednog dijela tadašnje Jugoslavije u drugi. Vojislav Nikolić je u Bijeljini obavljao funkciju sreskog načelnika u periodu od 1936 do 1939. godine.

Radmila je u Bijeljini provela djetinjstvo, završila osnovnu školu, dok je gimnaziju pohađala u Šapcu, Zaječaru i Beogradu. Studije etnologije završila je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1954. godine. Nakon toga odlazi u Sarajevo, u Institut za folklor. Po pripajanju Instituta Zemaljskom muzeju 1958. godine, Radmila Kajmaković radi kao kustos Odjeljenja za etnologiju i tu dostiže punu profesionalnu afirmaciju.

Osim istraživanja u Semberiji, ispitivanja je vršila u svim oblastima koje su bile obuhvaćene projektima Zemaljskog muzeja: Livanjsko polje, Imljani, Žepa, Istočna Hercegovina, Zapadna Hercegovina s Lišticom, Derventa i Tešanj. Penzionisana je 1989. godine. Bila je izvanredan poznavalac običaja i vjerovanja sva tri naroda u Bosni i Hercegovini.

 Tokom bogate stručno – naučne karijere posebno mjesto pripada radu Radmile Kajmaković u oblasti proučavanja etnologije Semberije. Gotovo dvije decenije bavila se povremenim, ali vrlo  temeljnim istraživanjima narodnog života i kulture ovog kraja.

Autor je do sada jedinstvenog sveobuhvatnog i stručnog djela, objavljenog 1974. godine, pod nazivom “Semberija – etnološka monografija”, kao i pet posebnih radova:  “Etnološka istraživanja u Semberiji (1970), “Razvoj kuće i gospodarskih zgrada u Semberiji (1974), “Promjene u narodnoj kulturi Semberije” (1974), “Kako je Semberija dobila ime” (1977). Monografski rad o Semberiji objavljen je i u njemačkom izdanju Glasnika Zemaljskog muzeja (1980). Radmila Kajmaković je bila i autor prve stalne etnološke postavke u Muzeju Semberije u Bijeljini, otvorene 1981. godine.

Početkom rata u BiH, 1992. godine, sa porodicom odlazi najprije u Beograd, a nakon toga, 1997. godine, u SAD, gdje je i umrla dvije godine kasnije.

Bijeljina.com