Dječak-ubica (13), koji je 3. maja ubio devet svojih vršnjaka i čuvara škole u OŠ “Vladislav Ribnikar”, za šest dana puni 14 godina i postaje krivično odgovoran, ali za samo djela koja bi počinio poslije tog datuma.

Iako se mnogi u komentarima na internetu “raduju” 14. rođendanu dječaka-ubice zbog toga što postaje krivično odgovoran, to ništa neće promijeniti u slučaju masakra u OŠ “Vladislav Ribnikar” on i dalje neće moći krivično da odgovara za stravičan masakr koji je počinio, jer zakon ne može retroaktivno da se primijenjuje.

Dječak-ubica je rođen 31. jula 2009. godine, što znači da je u trenutku zločina imao samo 13 godina. Uprkos stravičnoj težini počinjenog masakra i pokazanoj svireposti, on prema Zakonu o maloljetnim učiniocima krivičnog djela i krivičnoj pravnoj zaštiti maloljetnih osoba ne može krivično da odgovara, jer se tretira kao – dijete.

– Osobi koja u vrijeme izvršenja protivpravnog djela, u zakonu predviđenog kao krivično djelo, nije navršilo 14 godina, ne mogu se izreći krivične sankcije ni primijeniti druge mjere koje predviđa ovaj zakon – piše u članu 2 Zakona o maloljetnim učiniocima krivičnog djela.

Pažljivo planirao monstruozni zločin

Da je ovaj 13-godišnjak pažljivo pripremao svoj monstruozni plan saopštili su i funkcioneri MUP na konferenciji za novinare na dan zločina. Kako su tada saopštili, dječak-ubica je imao spisak “prioritetnih meta” – imena vršnjaka koje planira da ubije, pripremio je Molotovljeve koktele, mapu škole..

Ono što dodatno budi jezu i pokazuje koliko daleko je ovaj dječak-ubica išao jeste i to da je istraživao Krivični zakon, te da se vjeruje da je masakr planirano počinio prije nego što je napunio 14 godina, kako za njega ne bi odgovarao.

Poslije gotovo tri mjeseca od tragedije, za šest dana, dječak-ubica će napuniti 14 godina i postaje krivično odgovoran, ali to u ovom slučaju ništa neće promijeniti. Zakon ne može da se primijeni retroaktivno: dječak-ubica je u tom kobnom trenutku imao 13 godina.

– To je jedno od načela krivičnog postupka, kao i što niko ne može da bude gonjen za djelo koje nije bilo propisano kao krivično u trenutku kada je izvršeno, bez obzira na to što je propisano kasnije kao takvo. Krivični zakon može da se primijeni retroaktivno samo ako je to povoljnije za okrivljenog. Na primjer, kada bi se sutra ukinulo krivično djelo uvrede, obustavili bi se svi postupci koji su u toku za to djelo, bez obzira na to što su započeti u vrijeme kad je djelo postojalo – objašnjava advokat Denis Bećirić.

Kako on objašnjava, ako izvršilac u momentu izvršenja djela nije imao dovoljno godina da odgovara, to se neće promijeniti ni kasnije.

– Konkretno, u ovom slučaju, ako izvršilac nije bio deliktno odgovoran u trenutku izvršenja djela, to svojstvo ne može ni kasnije da stekne – priča advokat Bećirić.

Krivični zakon je propisao da je donja starosna granica 14 godina od kako se gledaju kao mlađi maloljetnici, a sve ispod 14 godina su djeca, koja nisu krivično odgovorna.

– Ideja je da djeca ne odgovaraju do 14. godine, jer nemaju dovoljnu svijest o tome šta rade. Bilo bi nepravedno da ih kasnije osude za nešto za šta u trenutku izvršenja nisu bili svjesni – objašnjava sagovornik.

Nakon ovog zločina bilo je pomena o samom pomjeranju granice za krivičnu odgovornost, o čemu je pričao i predsjednik države Aleksandar Vučić.

On je, nakon tragedije u školi na Vračaru, istakao kako će predložiti da se smanji starosna granica za krivično-pravnu odgovornost maloljetnih osoba sa 14 na 12 godina, u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima.

Ipak, o tome još uvijek nema zvaničnih informacija.

Svjedočio u postupku protiv oca

Ipak, iako dječak-ubica neće odgovarati, njegov otac se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, jer se sumnja da je upravo on obučavao svog sina da puca, vodio ga u streljanu, ali i nije držao oružje po propisima.

To oružje je iz sefa uzeo dečak-ubica i tog 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” ušetao sa pištoljima iz kojih je ubio osam djevojčica, jednog dječaka i čuvara škole.

Dječak-ubica je u krivičnom postupku protiv njegovog oca davao iskaz u svojstvu svjedoka. On je ispitivan četiri časa na okolnosti koje se njegovom ocu stavljaju na teret – odakle mu oružje, da li ga je otac obučavao da puca i slična pitanja, kako bi se rasvijetlili detalji o tome odakle dječaku-ubici oružje.

Takođe, dječak-ubica je pričao i o masakru koji je počinio. Njega su ispitivali advokati porodica žrtava, ali i sami roditelji, koji su prisustvovali svjedočenju koje se odvijalo putem video linka.

Nakon više od dva mjeseca od masakra, dječak-ubica je prvi put progovorio o zločinu koji je počinio. On nije istakao jasan razlog zbog kojeg je ubio vršnjake, ali je ispričao kako je došao do sefa, kao i da je konačnu odluku donio tog kobnog 3. maja.

Dječak-ubica je utvrdio da mu “nije bilo lako da dođe do oružja”. Sef s pištoljem je bio postavljen veoma visoko, skoro pri plafonu, a morao je da sazna i šifru za otključavanje.

– Kad ga je tata otključavao vidio sam da je šifra 637 – objasnio je dječak-ubica kako je došao do oružja.

On je rekao da je definitivnu odluku da ipak ide da ubija donio kobnog 3. maja. Repetirao je očev pištolj već u stanu, a imao je četiri okvira sa po 18 metaka.

Očevo oružje je prvi put uzeo iz sefa nekoliko dana prije 1. maja. Isprobao je “zbrojovku” iz koje je kasnije kobnog dana i pucao. Zapaljive koktele, koje je ponio u školu, napravio je sam u kućnom toaletu. Kupio je etanol u apoteci i napunio flaše, a za fitilj iscijepao svoju majicu.

On je tada izjavio i da se kaje, a nije želio ni da gleda fotografije žrtava, jer mu je bilo “neprijatno” – otkrio je ranije izvor, piše Blic.

Sa druge strane, advokati koji zastupaju porodice žrtava su istakli kako dječak-ubica nije zvučao kao da se kaje, kao i da je sve vrijeme

 

izvor: Srpskainfo/FOTO: OLIVER BUNIĆ/RINGIER