Na jednom sajtu u Srbiji osvanula je peticija sa zahtjevom da učenicima radna nedjelja traje četiri dana i da im se omogući jedan dan za igru, koju je u kratkom roku onlajn potpisima podržalo više od 50.000 ljudi.

Ministar prosvjete Srbije Slavica Đukić Dejanović rekla je da ova peticija jeste razlog da se ljudi zapitaju koliko čuju djecu, šta kažu roditelji o ovome i šta prosvjeta može da uradi.

Dejanovićeva je podsjetila da je Strategijom obrazovanja i vaspitanja do 2030. godine predviđena i određena reforma vezana za fond časova, predmetne obaveze, vanškolske i vanpredmetne aktivnosti, te da će od sljedeće godine već biti nekih promjena.

“Mora se videti šta drugih 45.000 ili 50.000 dece misli o tome. Naravno, ne može biti isti odgovor za dete koje polazi u školu i koje bi trebalo da polako stvara radne navike i da svoju psihičku energiju usmerava i na proces učenja i na igru. Moramo, pre svega, tražiti model rada kroz igru”, naglasila je Dejanovićeva.

Ona je rekla da treba vidjeti kako će jedan čas u školi da izgleda i da li će trajati 45 minuta tokom kojih će dijete da memoriše, a onda preko domaćeg zadatka da produbi znanje, ili će to biti malo, sa određenim pauzama koje relaksiraju dijete, odnosno malo učenja kroz igru.

Prema njenim riječima, djeca ne treba da budu toliko usmjeravana da imaju visok prosjek i budu najbolja, već da budu najbolja u onome što ih zanima, a da u drugim stvarima postignu optimum i korektne rezultate.

“Onaj stav `nemaš baš mnogo dara za matematiku, ali dobij bar četvorku` – polako moramo da zaboravljamo. Dete ima dara za ritam i ono će u ritmici, u baletu postići maksimum i deo vremena koji treba da usmeri na to nije tako veliki i neće ga mnogo opteretiti”, rekla je Dejanovićeva.

Gordana Plemić iz Udruženja “Roditelj” rekla je da djeca tvrde da su preopterećena, ali je napomenula da treba saslušati i mišljenje nastavnika.

“Kad pogledate čak i jedno malo dete u nižim razredima osnovne škole, kada krene u školu u 8.00 časova ujutro, ima boravak, pa posle još neke aktivnosti, kada dođe kući ispada da njegovo `radno` vreme bude, u stvari, duže nego radno vreme zaposlenog. I kada to sve sagledate sa te strane, ustvari smo im vrlo rano oduzeli deo igre”, rekla je Plemićeva.

Plemićeva je navela da su u Udruženju “Roditelj” radili mnoga istraživanja, sa starijim osnovcima i srednjoškolcima, i da oni vrlo često kažu da su preopterećeni, ali da ih niko ne čuje – ni škola ni roditelji.

Na društvenim mrežama danima se nižu reakcije i komentari i traga se za odgovorima na dobro poznata pitanja – jesu li đaci u Srbiji preopterećeni školskim obavezama, imaju li vremena da budu djeca, da se igraju, da maštaju i da li ima sluha za njihove želje i potrebe?

Izvor: RTS