Dječak ubica je od zločina zatvoren u posebnoj instituciji, u izolaciji. Ljekari prema njemu sprovode cijelu bateriju vještačenja i dodatne dijagnostike. Sve ovo vrijeme ne pokazuje kajanje, hladan je i smiren i nije tražio da kontaktira s bilo kim. I ranije je postavljao pitanja: “Kada izlazim?” i “Kakav odjek ima to što sam uradio?”, ali u posljednjih nekoliko dana se osilio i pritiska ljekare da ga puste na slobodu o čemu, naravno, nema ni govora.

Dječak ubica ljekarima svakodnevno postavlja pitanje “da li danas izlazim”, uz komentare da “nema više razloga da ovdje bude”, jer su “obavljeni svi pregledi. S druge strane, ljekari smatraju da je dječak ubica i dalje opasnost po okolinu i da postoji mogućnost da ponovi isto ili slično krivično djelo, ako bude u prilici.

– Niko ne može da isključi taj ogromni rizik – kaže sagovornik Blica upućen u slučaj.

– Ne, nego ćete da ubijate djecu, i da se šetate. I kažete: je li, vi biste nama djecu da oduzmete… Koliko ste nesvjesni onoga kakva je tragedija počinjena u ovoj zemlji – rekao je Vučić.

Slobodan Negić, otac devojčice Sofije (14) koja je ubijena u OŠ “Vladislav Ribnikar”, izjavio je da je na ovu temu razgovarao sa državnim sekretarom u Ministarstvu zdravlja.

– Na pitanje šta će biti sa počiniocem zločina, ja sam vidio kod državnog sekretara baš onako ljudsku, iskrenu namjeru da učini sve da počinilac nikad ne napusti zatvorenu instituciju – rekao je Negić.

U međuvremenu, dječak ubica nastavlja da zbunjuje ljekare koji se s njim susreću. Jasno je i zašto: on je najgori masovni ubica u istoriji svijeta u tom uzrastu – nijedno dijete mlađe od 14 godina nikad nije ubilo toliko ljudi kao on.

Na osnovu svih informacija, stručnjaci čvrsto vjeruju da dječak ubica iz nekog razloga nema formiranu važnu komponentu ličnosti, takozvani superego.

Prema teoriji Sigmunda Frojda, začetnika psihoanalize, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša. Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života i dijete u tom periodu upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta. U njemu se tako formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.

Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono osjeća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda. Kod dječaka ubice to – ne postoji! Ne osjeća krivicu, niti emocije – ni pozitivne, ni negativne prema svojim drugarima. Potpuno je smiren i ne dobija čak ni sedative, jer mu nisu ni potrebni.

Ljekari ispituju odnos dječaka ubice sa majkom

Kako Blic saznaje, ljekari će, što je i uobičajeno u ovim slučajevima, posebno ispitati dječakov odnos prema majci i da li tu kod ovog 13-godišnjaka postoje određene negativne emocije.

Prema dosad raspoloživim podacima, majka jeste spartanski forsirala dječaka da u školi i mimo nje bude bolji od drugih, mada to nikada ne može biti jedini i glavni uzrok zašto je dječak, uslovno rečeno, “pukao”. Mnogo je hiperambicioznih roditelja u Srbiji, pa njihova djeca nisu masovne ubice.

Svakako, za dječaka ubicu je testovima utvrđeno da ima prosječnu inteligenciju i da nije “genije”, kako su ga roditelji predstavljali i oslovljavali, i kako se najprije mislilo s obzirom na studioznost s kojom je planirao masovno ubistvo.

Majka dječaka ubice, inače naučna radnica i profesorka na fakultetu, saslušana je u srijedu u Policijskoj upravi za grad Beograd. Kako prenose beogradski mediji, navela je da ni na koji način niko nije mogao da pretpostavi da će njen sin da počini masovno ubistvo.

Otac dečaka je još ranije priveden i određeno mu je zadržavanje, dok je majka na slobodi. Po službenoj dužnosti, Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu je formiralo predmet u vezi sa masakrom u OŠ “Vladimir Ribnikar” kako bi se utvrdilo da li se u radnjama majke stiču elementi krivičnog djela. Konkretno se ispituje krivično djelo “zapuštanje i zlostavljanje maloljetnika” iz čl. 193 Krivičnog zakonika.

Gradskom centru za socijalni rad je naloženo da obavi dijagnostičku procenu funkcionisanja porodice dječaka ubice i o tome dostavi izvještaj Tužilaštvu, kao i da utvrdi da li se porodica odranije nalazila u evidenciji tog organa. Ukoliko se utvrdi odgovornost majke, njoj prijete tri godine zatvora.