Sve je više stranih radnika koji iz raznih zemalja svijeta, mahom afričkih, dolaze u Bosnu i Hercegovinu kako bi radili poslove koji vape za radnom snagom. Čak njih 247 novi dom i posao pronašlo je Bijeljini.
Fondacija “Lara” iz Bijeljine uradila je istraživanje o stranim radnicima u Semberije, a detalje je iznijela projektna koordinatorka Ljiljana Lukić.
Za N1 ističe kako je istraživanje obuhvatilo 2023. i dio 2024. godine. Mi smo specifični po geografskom području jer se nalazimo na samoj granici i imamo dosta stranih radnika koji dolaze iz Srbije, ali posljednjih godina javlja se potreba za sve više radnika u građevinskom i ugostiteljskom sektoru, tako da dolaze i radnici iz Turske, Nepala, Indije, Bangladeša, Tanzanije i drugih afričkih zemalja. Podaci koje smo prikupljali tokom istraživanje govore da je izdato 247 radnih dozvola za strane radnike na području Grada Bijeljina. Najviše je onih u sektoru građevinarstva. Uglavnom su starosne dobi od 18 do 50 godina i mnogo je više muškaraca – 209 muškaraca i 38 žena”, kazala je Lukić za N1.
Ističe da se na njih, kada imaju radnu dozvolu, primjenjuju isti zakoni kao za domaće radnike te da imaju ista prava. Istraživanjem smo obuhvatili ne samo relevantne institucije, već smo uključili i domaće poslodavce koji zapošljavaju strane radnike. U pitanju je bila firma koja se bavi građevinarstvom i posjeduje benzinske pume. Govorili su o tome zašto postoji potreba za stranim radnicima. Suočavali su se sa situacijom da radnici s biroa odbijaju to da rade. Ova analiza, osim stanja na terenu, obuhvatila je i analizu medija – kako su lokalni mediji pisali o stranim radnicima. Uglavnom nisu – navela je.
Na pitanje kako se lokalno stanovništvo ophodi prema njim i ima li ksenofobije, kao što je to slučaj npr. u Hrvatskoj, Lukić kaže kako stanovništvo pravi razliku između migranata i stranih radnika, ali da bi mediji mogli doprinijeti tome da se slika o njima poboljša. Ne gledaju baš blagonaklono građani kroz pojavu migrantskih grupa koje se kreću kroz grad, u posljednje vrijeme ih je manje. Nisu nailazili na dobronamjerne poglede. Ali oni su u tranziciji i kratko se zadržavaju.
“Kada govorimo o stranim radnicima koji imaju dozvolu i ovdje žive, ključno je da se podigne svijest i da se priča o tim našim novim sugrađanima, njihovim životnim pričama kako bi se u javnosti stvorila pozitivnija slika i ne bi bilo ksenofobije te kako bi ih prihvatili kao naše trenutne sugrađane. Tokom našeg okruglog stola čuli smo i pozitivne priče, a jednu od njih je ispričala gospođa čiji sin radi u restoranu s Indijcem, druže se i dobro slažu. Da je izašla u medije ta priča, naišla bi na pozitivne reakcije – kazala je Lukić.