Branimira Branu Mitrovića (26) u Bijeljini svi poznaju kao momka koji će u ranim večernjima časovima, i zimi i ljeti, pristojno prići bračnom ili mladom zaljubljenom paru u bijeljinskim kafićima, restoranama i ljetnjim baštama i ponuditi prekrasnu crvenu ružu.

“Desetak godina već raznosim i prodajem cvijeće po restoranima i ljetnjim baštama. Prije toga, kao dječak, živio sam, bukvalno, na ulici. Moja porodica, majka, brat i ja živjeli smo u teškoj socijalnoj situaciji. Nekada smo bili u velikoj oskudici, nisam imao šta da jedem. Međutim, sve se to promijenilo zahvaljujući mojoj upornosti, ali i dobrim ljudima, korisnim savjetima koje sam dobijao od dobronamjernih ljudi.  Na vrijeme sam stekao i izgradio radne navike. Danas imam svoju kuću, namjestio sam je i trudim se da živim na pošten, ljudski način.

Život je velika borba

Kao dječak, najčešće sam se družio s konobarima, čistio smeće u baštama, raspremao inventar, nosio gajbe. Konobari bi mi dali marku, dvije i meni je to bilo dovoljno. Uvijek su mi govorili, kada padneš, ustani i nastavi dalje. Govorili su me da nikoga ne smijem prevariti, da ne smijem krasti, da moram biti dobar sa svima, poštovati starije. Život je velika borba. Sve je prolazno. Treba biti optimista i vjerovati u uspjeh, treba se veseliti i radovati životu, našaliti se, raditi sve uz osmijeh”.

Brano kaže da je u proteklih desetak godina doživio brojne zgode i nezgode.

Nastojim da budem tih i nenametljiv

“Prvi kontakt s nepoznatim mladim ljudima ponekad može biti i neugodan, jer, ne znaš kako će čovjek reagovati. Neko je izveo djevojku u kafić, na piće, i, možda, nema dovoljno novca u džepu da joj kupi ružu. Treba i to shvatiti. Ostavim ružu na sto i odem.

Druge večeri, biću nagrađen za takav svoj potez. Ima ljudi koji će uvijek kupiti djevojci cvijet, ali ima i slučajeva da djevojka ne voli cvijeće. Tada je moj savjet, kupi djevojci čokoladu, priušti joj ono što voli. Tokom večeri uđem u svaki kafić, restoran. Nastojim da budem tih i nenametljiv. Tokom mjeseca mogu zaraditi solidan honorar za ovaj posao. Meni i majci je to dovoljno.

Mi smo skromni ljudi, s malim prohtjevima. Završio sam poljoprivrednu školu. Znam da izrađujem bukete, pravim cvjetne aranžmane za svadbe, organizovao sam cjelodnevnu dostavu cvijeća”, priča neobični mladić Branimir Mitrović, ističući da se u životu uvijek oslanjao na savjete pametnih i dobronamjernih ljudi i to mu je pomoglo da izraste u vrijednog i ozbiljnog mladića.

Bijeljina.com