Toma Zdravković ostaće upamćen kao boem, pjesnik i pjevač, koji je iza sebe ostavio mnogo pjesama koje razaraju dušu, a veliki broj numera posvetio je upravo svojim ljubavima.

Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku, Nadu, Jelenu, Anđelu, Anu, Aleksandru, Dijanu, Fatimu, Mirjanu, Martu, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio smrtno zaljubljen, posvetio najtužniju pjesmu.

Najtužnija pjesma ovog velikog umjetnika napisana je i samo jednom otpjevana za jednu Slavicu plave kose i plavih očiju.

U pitanju je pjesma “Buket belih ruža” koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitvino krije najtužniju,može se reći, jezivu istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je umrla ne napunivši 20 godina.

Sve je počelo dok je pjevao u tuzlanskom hotelu “Bristol” kada je ugledao vitku plavušu Slavicu i odmah se zaljubio.

Toma je toliko voleo Slavicu da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je šokiralo.

Toma i Slavica su se svađali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osjećanja.

“Mojoj prvoj probi prisustvovali su fudbaleri Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmevali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primetio da Slavica sedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred celim društvom rekla je da mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela ‘Balkan‘, a ona se pojavila tek posle ponoći”, kasnije je ispričao Zdravković.
Kada je 1963. godine pjevao na Crnogorskom primorju dobio je telegram u kojem ga je ljekar koji je liječio Slavicu obavijestio da je ona teško, neizlječivo bolesna i da želi da ga vidi.

Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma.

Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije, stigao mu je novi telegram kojim je obaviješten da je njegova ljubav umrla.

“Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svežu humku, tek da položim buket belih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pevao pesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cela sala. To nije bio koncert, već opelo… A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama u plavim farmericama, izgledala je kao prava ‘baba roga‘“, pričao je Toma objašnjavajući kako je nastala pesma “Buket belih ruža”.

izvor:Agencije/FOTO:Printscreen