Predsjednik Gradskog odbora SNSD Bijeljina, Bojan Savić, obratio se javnosti putem svog zvaničnog Facebook naloga, oštro reagirajući na izjave gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića.
Savić je istakao da je dosad odbijao da se uključuje u uobičajene političke sukobe i populističke pamflete, ali da na, kako je naveo, “uvrede i manipulacije prvog čovjeka Bijeljine” nije mogao ostati nijem. Njegovu izjavu prenosimo u cjelosti:
Otkako sam se uključio u politički život, što nije bilo tako davno, odbijao sam da se uplićem u uobičajene spletke i odgovaram na populističke pamflete. Međutim na juče iznesene uvrede i manipulacije prvog čovjeka Bijeljine, nedostojne seoske birtije a kamoli političkog prostora, nisam mogao ostati nijem. Tim prije što su pokazale i više nego što je Petrović želio da otkrije.
U njima se jasno razaznaje namjera – podmukla, pakosna i prljava borba za eliminaciju onog koji ih je toliko puta politički porazio. Iz tih poraza, rodila se frustracija, a potom i ogoljena mržnja. Na žalost, izgleda danas da je mržnja prema Miloradu Dodiku jača od bilo kakve brige za narod, za naš opstanak na ovim prostorima.
Ljubiša Petrović je, kroz demagoške manipulacije i jeftin populizam, uz pomoć medijskog magnata koji ga je i stvorio, uspio da se predstavi naivnima kao nekakav apostol poštenja, istine i pravde. Ali, jedno je brižljivo građeni imidž “Projekta LJ.P.”, kako ga nazivaju oni koji mu i izdaju naloge, a prava istina je potpuno drugačija.
Sve te moralne vertikale ovog današnjeg SDS-a, među koje spada i sam Petrović, posljednjih mjeseci pokazuju svoju mjeru patrotizma – “Vlast po svaku cijenu!” je mantra koja im odžvanja u glavama neopterećenim mudrošću.
I dok naš predsjednik nastavlja da se bori između lažnih presuda neustavnog suda, ambicija modernih dahija, histerije američkih liberala i bijesa evropskih političkih elita, gradonačelnik Bijeljine, koji ne može u našem malom gradu da organizuje efikasno šišanje trave, da izvinete, palamudi o visokoj politici i šta bi on sve i kako bi…
Nije Milorad savršen, kao što nismo ni LJubiša ni ja. Ali je i slijepima jasno da se ne sprovodi progon Milorada Dodika, nego Republike Srpske. Taj i takav, strani i prevarantski, neustavni Sud BiH, (ne)sud koji može sve, nije našao za shodno da Dodika optuži, a kamoli osudi, za kriminal ili korupciju, pojmove kojih su LJubiši i njegovoj bratiji puna usta. Ne, Predsjednik je osuđen zato što brani Republiku Srpsku od Nijemca, zato što ne sluša strani diktat, zato što ne želi da žrtvuje srpsku Slobodu zarad lične komocije.
Da je Miloradu, kao većini SDS prvaka, stalo isključivo do pozicije na koju tako zajapureni atakuju, on bi se lako dogovorio sa mentorima SDS-a – nagodio bi se sa stranim zavojevačima, i izdao srpske interese. Tada vas, poštovani politički suparnici, ne bi ni nudili kanapeićima u ambasadama i NGO koktelčičima po skupim hotelima, nego bi Dodika tapšali po ramenu i nazivali ga demokratom. Za vas niko ne bi ni znao da postojite…
Milorad Dodik je, priznali vi to ili ne, žrtvovao lični komfor, pa i svoj život stavio na kocku, zarad odbrane onih najviših ideala koje srpski narod priznaje – Slobode, pravde i borbe protiv tiranije!
Žao mi je što LJubiša Petrović, kao mlađi političar moje generacije, ne uviđa momenat u kojem se nalazi cijeli srpski narod. Nova pođela svijeta nam se odvija pred očima, i izgleda baš onako kako je predsjednik Srpske i najavljivao. Dok su mu se funkcioneri SDS-a smijali što nosi crveni kačket podrške Trampu, on je marljivo radio na tome da Srpsku spase globalističke nemani koja je pokušavala da je uništi. A, promjenama u Evropi i Americi, toj nemani se polako izbijaju sva ona oruđa koja je koristila u borbi protiv srpskog naroda. Ostali ste još samo vi – mrzitelji Dodika frustrirani njegovim političkim i izbornim pobjedama, koji od drveta ne vidite šumu. Ako sad, kao narod, pokleknemo, i vaša borba za vlast biće uzaludna – Nećete imati čime da vladate!
Činjenice su, gospodo, neumoljive – Milorad Dodik je, sviđalo se to nekome ili ne, najveći srpski političar 21. vijeka! On je i u najtežim okolnostima očuvao relevantnost Republike Srpske – i u Vašingtonu, i u Briselu, i u Moskvi, i u Pekingu.
Shvatite, uvaženi opozicionari, ako već do sada niste – Milorad Dodik nije problem Republike Srpske.
On je brana onima koji bi da je obesmisle! Ali, plašim se da upravo to najviše boli naše političke protivnike – narod uprkos svim pritiscima, shvata ko brani srpske interese, a ko bi nas sve žrtvovao zarad jednog Lendinog osmjeha i Džaferovićevog tapšanja po ramenu. Sloga biće poraz vragu!