“Doš’o neki čovjek u jedno mjesto i pita – Čega ovdje nema, da se time bavim?A drugi mu odgovara – Nemoj gledat’ čega nema, nego radi ono u čemu si najbolji“

Tomislava Simića ratni vihor donio je iz rodnog podozrenskog sela Kakmuž kod Petrova u ravnu Semberiju, a u Trnjacima kod Bijeljine odlučio je da izgradi svoje domaćinstvo u kojem danas srećno živi sa porodicom i gdje je uspio da objedini sve ono što najbolje zna da radi – od stolarskog zanata do proizvodnje voća od kojeg dobija rakiju vrhunskog kvaliteta.

Tomislav Simić, Trnjaci kod Bijeljine

Simić je po struci mašinac, a stolarski zanat zavolio je popravljajući stolarske mašine. Vremenom, u njegovoj radionici nastajali su svi proizvodi od drveta za kojima jedan dom ima potrebu, ali istovremeno je Tomislav sanjao o tome da nastavi tradiciju djedova i da počne da proizvodi rakiju.

“Od stolarskog zanata sam podigao svoje domaćinstvo u Trnjacima i većina ljudi me poznaje kao Tomu stolara.Vremenom sam počeo da gradim montažne kuće i brvnare i aktivno se bavim i time. Volio sam da učim, tako da poznajem ponešto iz svakog zanata i mogu mnogo toga da uradim svojim rukama. Međutim, vuklo me je uvijek da nastavim tradiciju, da osim prerade drveta kojom su se bavili otac i djedovi, proizvodim rakiju. Uspio sam da zasadim dva voćnjaka šljive i kruške viljamovke koja imaju ukupno 260 stabala, i koja su trenutno u najboljem rodu”, kaže Simić za Desavanja u Bijeljini

Rakiju proizvodi posljednjih dvanaest godina, a u flašama se nađe od pet stotina do 1.000 litara, u zavisnosti od roda.

“Prvenstveno me zanima kvalitet rakije, a ne količina. Mnogo toga se podijeli, pokloni, nešto se i proda. Evo nedavno sam nastupio na bijeljinskom Sajmu „Interagro 2025“. Pitaju me ljudi – Kako je prošlo, jesi li nešto zaradio? Kažem im – Odlično! Prodao sam pet flaša rakije, a popijeno je i podijeljeno trideset. Oni se čude, ali meni je važna komunikacija sa ljudima, da se o rakiji priča, da dobar glas ide od čovjeka do čovjeka. Cilj mi je da za pet godina imam najbolju šljivovicu u BiH”, ističe Simić.

Jedna od stvari koja utiče na dobru rakiju od šljive je, kako kaže, dobro hrastovo bure.

“To je barik hrastovo bure, ali ja po njega idem lično u jedno selo pored Kruševca, jer tu prave najbolju burad. Što se tiče rakije, tokom njene proizvodnje je sve važno, od zrenja, kupljenja, vremena za pečenje, ali kad se završi, to je tek pola posla. Onda treba da odleži u dobrom hrastovom buretu. Meni je rakija šljiva favorit, i gdje god da sam izlagao do sada, svi su je pohvalili”, dodaje Simić za Desavanja u Bijeljini

Pred Tomislavom Simićem je još mnogo planova, ali ono što je sigurno jeste da nikada neće odustati od obrade drveta i pečenja dobre šljivovice. Simić je dokaz da čovjek treba da slijedi svoje snove, da se bori i trudi, a uspjeh mora doći sam po sebi.

Ovaj tekst najbolje zaključuje jedna priča koju nam Simić kazuje dok napuštamo njegovo dvorište:

Izvor: Desavanja u Bijeljini