Sestre Svjetlana i Biljana Sforcan među prvim su hraniteljkama u Bijeljini.

Nakon smrti sestre Biljane, Svjetlana je nastavila da se bavi ovim humanim poslom.

Desetogodišnja Rada o kojoj trenutno brine je pored njene kćerke i unuka, njen izvor sreće svakoga dana, kaže.

“Kroz naš dom je prošlo troje djece. Prva djevojčica je došla sa 14 godina i ona je sad već svoj čovjek. Poslije Biljinog odlaska, ja sam nastavila da brinem o drugoj djevojčici koja ima 10 godina i sama činjenica da činim nešto dobro za nju me čini veoma, veoma srećnom”, kaže Svjetlana.

Različite su životne okolnosti koje roditelje stavljaju u bezizlaznu situaciju, kada ne mogu brinuti o vlastitoj djeci.

Kao luka spasa, pojavljuje se Centar za socijalni rad i hraniteljska porodica.

Bijeljina je do prije nekoliko godina bila primjer mnogim lokalnim zajednicama. Sada je neophodno veće interesovanje i prijavljivanje novih hranitelja.

“Prilika da se vratimo na onu početnu priču o hraniteljstvu i da kažemo da je to najcjelishodniji vid zaštite za djecu bez roditeljskog staranja. Život u porodici je neprocjenjiv u odnosu na ostale oblike alternativne brige djece”, rekla je Mila Stojanović iz Centra za socijalni rad Bijeljina.

Devet porodica na području grada bavi se hraniteljstvom, a 15 je prošlo obuku.

Hraniteljstvo je u Republici Srpskoj definisano Zakonom o socijalnoj zaštiti kao jedan od najboljih vidova zbrinjavanja maloljetnika čiji roditelji trajno ili privremeno ne mogu da brinu o svojoj djeci.

Izvor: ATV