Baka Stevka Mitrović iz Bijeljine već više od tri decenije svako jutro zauzima isto mjesto na bijeljinskoj Zelenoj pijaci. Sa uredno složenim pletenim čarapama, rukavicama i kapama, ova vrijedna domaćica dopunjava kućni budžet prodajom pletenih čarapa od vune.

“Pletene čarape ništa ne može da zamijeni. Ja vunu i po noći nosim“, kaže kroz osmijeh.
Koliko god hladno bilo, ona je tu, pod istim improvizovanim krovom, navikla na semberske zime. Čarape isplete za samo jedan dan – toliko joj treba da od klupka vune nastane topli par koji će nekome ugrijati stopala.
“Hoću da radim i volim da radim, 33 godine sam ovdje na pijaci“, kazala je.
Kupci je dobro poznaju. Dolaze i oni koji su nekada davno kao djeca nosili njene čarape, danas već odrasli ljudi, vraćaju se s djecom da i njima kupe par. Kažu – najtoplije su, a i “prava stvar“, jer vuna najbolje grije.

Stevkin štand nije samo mjesto prodaje – to je mala bijeljinska hronika prošlih i budućih zima.