Memljiva kuća koja se jedva drži, bez fasade, okrpljena spolja, a sa ogoljenim zidovima iznutra, drvenom tavanicom i prozorima koji jedva da zaustavljaju nalete vjetra i kišu, mjesto je gdje svoje posljednje zemaljske dane provodi baka Đurđa Marković, stara 114 godina, najstariji državljanin Srbije.

Umjesto da joj starost bude dostojna i da se nalazi u čistom i toplom, baka Đurđa, muči se i pati na samom rubu siromaštva. Zavisna je od tuđe njege i pomoći, a jedini ko joj se našao u toj bijedi, jeste sin Miroslav.

“Nikako sam. Ne mogu da živim, ne mogu da umrem”,  kaže baka Đurđa.

Starica Đurđa već je šest godina na postelji, a brigu o njoj vodi njeno deseto dijete po redu, sin Miroslav zajedno sa suprugom i sinovima.

U kući nema ni minimalnih uslova za život, zemljani pod, bez vode i kupatila. Vodu nose sa obližnjeg izvora, kroz suze priča unuk Nebojša od čije nadnice živi cijela porodica.

“Ja ne mogu njoj da pružim kako ja zamišljam da treba da se pruži. Znam ja šta sve treba, kupatilo i kuća, ali nisam u mogućnosti, ja radim, ali mučimo se i imamo samo da preživimo”,  kroz suze priča Đurđin unuk Nebojša.

Kuća samo što se nije srušila. Zid se nakrivio i poduprt je drvima da ne padne. Dio kuhinje pokriven je najlonom. Baka Đurđa je u međuvremenu oslijepila, a osim starosti i iznemoglosti druge dijagnoze nema.

Njen sin Miroslav kaže da je primijetio neobične promjene na njenom tijelu.

“Počela je da se mijenja koža, da se obnavlja. Kosa joj je bila bijela, sada je crna. Izrasla su joj četiri nova zuba”,  kaže Miroslav.

Đurđa je rodila 11 djece od kojih ima preko 120 potomaka. Po računici porodice, doživjela je rođenje potomaka u petom koljenu, pa je ona po rodoslovu svojim najmlađim potomcima navrbaba.

Izvor: BlicFOTO: 150 MINUTA/YOUTUBE/SCREENSHOT