“Ko će doći na Majevicu ako se opogani voda na rječicama Gnjica i Janja, ukoliko se otvori taj nesretni rudnik, ko će doći da kupi čuveni dimljeni sir “zarac” sa Majevice, ko će doći u moju vodenicu da proba proju od kukuruznog brašna, da kupi pšenično brašno samljeveno ispod vodeničnog točka”.

Anđelko Delić, majevički vodeničar, jedan od najboljih promotera turističkih potencijala Majevice i tradicionalnog načina zivota, odlučan je u namjeri da se sačuvaju prirodne ljepote i turistički potencijali Majevice. Andjelko kaze da su Majevičani spremni da se i svojim tijelima i životima suprotstave dolasku rudarskih mašina na Majevicu.

“Živjeli smo mi i do sada bez rude litijuma. Mladi ekolozi u Loparama formirali su ekološko udruzenje “Čuvari Majevice”. Oni žele, kako čujem, spriječiti otvaranje rudnika litijuma na Majevici i traže da se ovo područje proglasi “Parkom prirode”. U potpunosti ih u tome podržavam, zajedno sa svojom porodicom, suprugom i sinovima. Naša sela su poluprazna. Nema mladih na selu. U selima se to puno bolje primijeti, nego u gradovima. Malo živosti ima u naseljima pored magistralnog puta. Rat je ostavio katastrofalne posljedice na ovim prostorima.

S rudnikom litijuma nama ovdje ne bi bilo života

Kada bi još počeli kopati tu rudu na Majevici, nama više ne bi bilo opstanka na ovim prostorima. Uništili bi nam ovo malo izvora pitke vode što je ostalo na Majevici. Imamo izvore dobre vode na izletištu Kiseljak, gradi se Eko – izletište “Viva natura”. Ukoliko se otvori rudnik, nas nigdje biti neće. Čuo sam da rude litijuma ima i u Njemačkoj. Neka tamo kopaju litijum. Mi smo na protestu u Loparama imali oko hiljadu i po ljudi. Nisu došli na taj protest ljudi iz drugih opština, inače, bi nas bilo puno više koji smo protiv rudnika litijuma. Ovo što pričam tiče se stanovnika svih okolnih opština”, kaze Anđelko Delić, vodeničar iz Priboja.

Bijeljina.com