Uštedjeti je nemoguće, najčešći je odgovor građana u BiH na pitanje koliko je teško uštedjeti u ovom vremenu i koji su najbolji savjeti kako to uraditi?!

Do uštede mogu samo oni čija su mjesečna primanja 3.000 KM i više od toga, a to su, ako bismo posmatrali zvanične podatke o platama, zaposleni u finansijskom sektoru, IT stručnjaci i, naravno, političari.

Nikola A. iz Doboja kaže da je suvišno pitati da li može ostaviti novac “sa strane”…

“Uštedjeti novac u ovom periodu je takoreći nemoguće jer su cijene svih artikala visoke, dok su plate, nažalost, i dalje niske. Pokušavao sam nekoliko puta ostaviti nešto novca, ali bih ga zbog nepredviđenih troškova ipak morao potrošiti. Svi smo svjedoci da su režije skupe, cijene hrane su zaista visoke i divim se onome ko uspije nešto uštedjeti u ovim teškim vremenima”, priča za “Nezavisne” ovaj Dobojlija, koji trenutno živi i radi u Banjaluci.

Prema njegovim riječima, kada je u pitanju novac, nemoguće je i bilo šta isplanirati.

“Na kraju se sve svodi na to da živim od plate do plate, a i ako uspijem nešto uštedjeti – to se već narednog mjeseca potroši”, kaže Nikola.

I Banjalučanka Sara P. svjedoči za “Nezavisne novine” da se vodila stavom da će prilikom zaposlenja uspjeti sačuvati dio novca te ga iskoristiti kada joj bude potreban.

“Čim sam se zaposlila pokušala sam sa štednjom. Nažalost, veoma brzo sam shvatila da je to sa mojom platom gotovo nemoguće. Ubrzo sam odustala od bilo kakve ozbiljnije štednje jer mi je plata dovoljna da pokrije moje potrebe, ali nije dovoljna za ozbiljnu uštedu. Smatram da štednja ne treba da ide na uštrb mojih osnovnih potreba, kao i nekih sitnih zadovoljstava kojih ne želim da se odreknem”, kaže ona te dodaje da joj štednja više i ne pada na pamet u ovim okolnostima.

“Neću da se s ovom platom previše zamaram pričom o štednji jer je ona trenutno nemoguća, ali čim ostvarim ozbiljnija primanja planiram se posvetiti razumnoj štednji i potencijalnoj investiciji”, naglašava Sara.

Ako bi, s druge strane, isto pitanje postavili stručnjacima, primjetno je da oni na pokušaj štednje gledaju drugim očima.

Oni poručuju da ljudi prave nekoliko grešaka prilikom pokušaja štednje.

“Ljudi čekaju predugo na početak štednje. Drugo je što mlađi radnici u potpunosti ne znaju da iskoriste svoj novac. Ljudi su žrtve životnog stila inflacije, a sve češće se ignorišu rizici neostavljanja novca za crne dane”, smatra Nik Rajli, sertifikovani finansijski planer iz SAD.

Sve navedeno je jako teško sprovodivo u državi kao što je BiH, odgovaraju zaštitnici prava potrošača.

Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara, poručuje za “Nezavisne novine” da svaka porodica u BiH može da vidi gdje je tek onda kada je pitate za štednju.

“Iznos potrošačke košarice za četvoročlanu obitelj je premašio 3.000 KM, ako u to ne računamo kiriju ili kredit za stan. Svako ko ima primanja veća od 3.500 KM može da razmišlja o nekoj uštedi. Svako ko ima manje mora razmišljati o stvarima kojih se mora odreći, kako u svoje ime, tako i u ime svoje porodice”, kaže Bago.

“Takvi ljudi su političari, bolji poduzetnici, IT stručnjaci, uposlenici u institucijama, pogotovo kod onih gdje dva ili više članova porodice radi u takvim ustanovama”, dodaje Bago.

A ako se ne može uštedjeti za osnovne potrebe, šta tek reći za pokušaj štednje za kupovinu stana ili kuće.

“Pokušavam da štedim, ali tek za stan ili kuću je to nemoguća misija. Trenutno radim za minimalnu platu i živim sa roditeljima, tako da mogu štedjeti jer ne plaćam režije niti hranu za cijelu porodicu”, navodi Tijana M. iz Banjaluke, koja priznaje i da pored toga što je svoje troškove svela na minimum nije uštedjela neki značajniji iznos.

“Nije moguće uštedjeti veću količinu novca kojom bih mogla riješiti stambeno pitanje”, naglašava ova Banjalučanka.

Izvor: Nezavisne / Radoš Krstojević